“Sve sretne obitelji liče jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način”, poznate su riječi Lava Tolstoja koje su se u stvarnom životu mnogo puta pokazale surovom istinom. Gorka sudbina Šemse Ibrahimovića (88) iz Bosne ostavlja knedlu u grlu i pitanje je li moguće da se nešto takvo događa 2023. godine, piše Kurir.
“Ako ćeš ikad nekoga kleti, kuni ga da nema mira u njegovoj kući. Ja sam to doživio”, počinje svoju priču kroz jecaje i suze muškarac koji je početkom srpnja napunio 88 godina. Odrastao je u siromaštvu, a nakon rata je skoro umro od gladi. Otkako je došao na svijet, borio se za opstanak, sanjajući da može podmiriti osnovne životne potrebe za svoje najmilije i sebe.
Nakon mukotrpnog rada i truda, tek kada je stvorio uvjete za pristojan život, oženio se i nadao se da su pred njim konačno lijepi dani. No, pokazalo se da njegova supruga ima, prema njegovim riječima, urođenu shizofreniju koju on nije odmah primijetio.
tekst se nastavlja ispod oglasa
Dvoje djece je naslijedilo majčinu bolest
“Rodila mi je četvero djece, dvoje ima njezinu bolest, a dvoje nema. Užasno sam patio sa svojom kćeri. A ja je ne mogu smjestiti u ustanovu, jer općina to ne dopušta. Nedavno je dva mjeseca bila na liječenju u Zenici, doktor je rekao da nije za dom i da nije imao težeg pacijenta. Svezali su je i odveli. Htjela me ubiti. Znate li koliko je teško sve to gledati, srce mi se para”, kaže, a suze ne može zaustaviti.
Molio je liječnike da je ostave u bolnici, no nitko ga nije slušao. Nakon kraćeg liječenja vraćena je kući. Šemso živi u prizemlju, a kći na katu. “Kupio sam joj drva, cijelu zimu nije htjela naložiti vatru, ne znam ni kako je preživjela tu hladnoću. Odnesem joj jesti, ona baci. Nikada me nije obišla, ni kad sam bio užasno bolestan, sada nosim kateter.”
Sedam godina živio u štali
Imao je velikih problema i sa suprugom. Ona ga je uz pomoć ucjena istjerala iz kuće, pa je u dvorišnoj proveo sedam godina. Kaže, nitko od rodbine nije ga posjetio.
“Imao sam i sina, koji je godinu dana stariji od moje kćeri, poginuo je u kanalu. Napravio sam mu automehaničarsku radionicu. Dva puta me skoro ubio, jer sam branio njegovu ženu od batina. Jedva sam ostao živ. Tražio sam spas u srpskim selima, da me rođeni sin ne ubije. Moja žena ga je podržavala.”
Nikada nije imao mira
“Sagradio sam im kuću od 900 kvadrata. Bio sam jedan od najboljih radnika u firmi, tri godine sam se školovao i položio ispit, vozio sam ogroman bager. Mogu raditi na svim strojevima, osim na prometnim. Pet puta sam se selio, od osamdesetih sam počeo primati jako dobru plaću, onda sam počeo graditi. Nikad si nisam kupio automobil. Vozio sam bicikl kako bih njima mogao više sagraditi. Novaca imam, ali mi nema tko pomoći.”
Kćerka ga potjerala
Razmišljao je o odlasku u starački dom, no i tamo je naišao na komplikacije. “Što će biti, nemam pojma. Sve sam podijelio s djecom prije 15 godina. Moja žena je preminula prije otprilike 4 godine. Kad sam to čuo, bio sam tako sretan, jer samo ja znam što sam doživio od nje. Bio sam u agoniji. Sam sebi spremim koliko god mogu. Mučio sam se da se skućim, a sada nemam mira. Ne biste vjerovali da u ovom prostoru živi čovjek. Nikad nisam bio luksuzan, ali ovo je katastrofa. Ovdje živim od siječnja, kada me kćerka potjerala s kata. Da sačuvam živu glavu.”
Misli da bi mu sudbina bila bolja s drugom ženom. “Cijeli život žalim što mi Bog nije dao normalnu ženu, ništa više od toga. Samo nekoga s kim bih mogao prosječno živjeti”, zaključuje Šemso.
Čini se da se Šemsi, ipak, osmjehnula sreća. Kako piše Kurir, nakon što je čuo za njegovu sudbinu, javio se izvjesni gospodine Kennan iz Austrije koji je Šemsu smjestio dom. Sretan je, jer je napokon pronašao mir.
tekst se nastavlja ispod oglasa
