‘Trudna sam dobila otkaz, nitko me više nije htio. I evo mi 248 eura mirovine’

Danas umirovljenica, gospođa Renata radila je u grafičkom poduzeću od 1979. do početka rata. Te 1991. bila je trudna sedam mjeseci, kad je u plavoj koverti dobila kratku obavijest da joj je prestao radni odnos i da dođe po radnu knjižicu. Nitko ju nije htio zaštiti i pomoći joj, a kako kaže, pokucala je tada na mnoga vrata. Nevolja se samo umnožila kad su ubrzo nakon toga njenog supruga pozvali na ratište. Nikad se do kraja nisu oporavili od tog udarca.

“Žene koje su 90-ih tražile posao i imale dvoje male djece, baš poput mene, znaju što je u toj situaciji značilo tražiti stalni radni odnos! Nemoguću misiju! Tada sam počela raditi sve moguće poslove – povremeno sam čistila kod bogatih ljudi, prodavala sam na placu, prihvatila se i prodaje od vrata do vrata’, i još štošta.”

Oboljela od rijetke bolesti

Onda je, ističe, došao taj nesretni rat kad je suprug mobiliziran. Kako je preživjela s dvoje male djece i ovakvim poslovima, kaže, ni sama ne zna. “A suprug, on se s ratišta vratio ćaknut, kako ga sada zovu oni koji su pobjegli. Njegova mirovina danas iznosi 310 eura, eto, samo ću toliko reći o ‘velikim’ braniteljskim mirovinama!” otkrila je.

Nakon tolikih godina borbe za opstanak, gospođa Renata je oboljela od rijetke bolesti. “Na burzi rada su me uputili na invalidsku mirovinu. Ona je iznosila ono najniže što se moglo dobiti, i to za 30 godina staža – 246 eura primam! U ovoj državi ima se novaca za puno toga, a mi, umirovljenici – gladujemo! Najgore je to što me sramota reći kolika mi je mirovina!” napominje.

Apel Vladi: “Imate li vi majku i oca?”

Možemo mi ovdje, piše nadalje, pisati o tisuće sličnih sudbina, kad našu Vladu, smatra, za umirovljenike nije briga: “I ne radi se tu samo o bijednim mirovinama, nama je uzeto dostojanstvo! Vlado Gotovac je 1991. u svom legendarnom govoru poručio jugoslavenskim generalima: Imate li vi majku?! A mi pitamo našu Vladu: Imate li vi majku i oca?!“