“Vida me ostavio, hoće se rastati”. Poznavala sam par, dvadeset godina živimo u istoj zgradi. Djelovali su kao par koji “nit’ smrdi nit’ miriši”, baš kao što djeluju mnogi brakovi nakon 40 zajedničkih godina. Možemo tu dodati riječ “nažalost”, ali to se i dalje zovu potrošeni odnosi.
Pogledala sam je iznenađeno, nastojala sam djelovati suosjećajno i nježno, a onda je nastavila: “Pa kud me ostavio sad, kad već imam 64 godine, zašto me nije ostavio ranije! Ja sam se još prije deset godina osjećala mlado, tad sam još imala malo šanse naći nekog novog”, rekla je potom.
Na ove sam se riječi dobrano zamislila. Pita sam se – koje su to godine kad se počinjemo osjećati staro, pa i prestaro za novu ljubav? Krenula sam čitati tuđe ispovijesti i iskustva na tu temu. Nema pametnog odgovora jer je stvar vrlo individualna, no svakoga tko se u zlatnim godinama osjeća usamljeno i volio bi imati partnera s kojim će ići dalje kroz život, tješi činjenica da se ljubav, bez da ju tražimo, može dogoditi i sa 64, i sa 84 godine.
tekst se nastavlja ispod oglasa
Sličnih situacija ima napretek
O tome je zanimljivo razmišljanje donijela i spisateljica i novinarka Sara Davidson. “Moja majka ljubav svog života upoznala je sa 84 godine. Bila je udovica devet godina, kad je otišla na partiju bridža. U klubu je ugledala Harolda Lapidusa, umirovljenog liječnika, koji je stajao usamljen po strani. Pitala ga je želi li kartati s njom i od tada su nerazdvojni. Prvo mi je rekla da je dosta mlađi od nje, a na pitanje koliko mlađi, rekla je: Uf, mislim da ima 80 godina. Naravno da mi je to bilo simpatično”, otkrila je Davidson za Oprah.com.
Ona je pak u vrijeme dok je pisala ovo štivo, bila u ranim šezdesetima, sa dva braka iza sebe i puna straha da je prestara za bilo što lijepoga.
Svijetli su primjeri svuda oko nas
“Mama i Harold ostali su nerazdvojni. Moram li i ja čekati tako dugo, pitam se? Već sam sedam godina sama, i sasvim sam u redu s tim. Volim svoj dom, svoj posao i svoju djecu, i svakog dana sam zahvalna na dobrom zdravlju i onome što doživljavam kao sretan život. Ali, ponekad osvijestim potrebu za partnerom s kojim bih mogla razgovarati, zagrliti se, duhovno rasti. Bojim se da bi u mojim šezdesetima, nakon dva razvoda, takva ljubav mogla biti iza mene jer su izbori svake godine sve skromniji. Kad sam na nekom događanju, obično tu bude 13 samih žena i jedan muškarac samac – a i taj je obično homoseksualac”, objasnila je tada Davidson.
A onda se, otkrila je, sjetila glumice Ellen Burstyn koja je priznala da je bila sama 25 godina prije nego što se, sa 71 godinom, zaljubila. Njezin izabranik je mlađi 23 godine i to nipošto nije bila prolazna afera.
Kad se Jane Fonda (85) sa 69 zaljubila u Lyndena Gillisa, tada 75-godišnjeg umirovljenog konzultanta, obećala je svijetu da će, znakovito, snimiti “erotski film o ljudima starijim od 70”. Fonda trenutno živi sama, ali ne bismo se njezinom erotskom filmu čudili ni danas, ako znamo da je prije mjesec dana izjavila da još uvijek može staviti nogu za vrat.
Neopravdan strah
“Kad slušam sve te priče o ljudima koji su se zaljubili nakon umirovljenja, osjetim nadu. Htjela sam istražiti što u toj dobi osobi u život privuče partnera. Je li to sreća, karma, slučajnost, ili možda treba dom presložiti prema pravilima feng shuija? Ne znam, ali znam da je svima nešto zajedničko – žene s kojima sam razgovarala, sve do jedne, rekle su da su bile u strahu da su prestare.”
“Sve su se dobro snalazile i u samoći i sve su se pomirile s tim da možda više nikad neće upoznati novog partnera. U isto su vrijeme radile na sebi i onome što se sugerira kao najveće postignuće za unutarnju sreću – a to je – naučile su voljeti sebe. Upravo je to njihovim partnerima otvorilo put u njihov život”, uvidjela je nakon svoje male istrage Sarah Davidson.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
tekst se nastavlja ispod oglasa
