Branko (75): Nema u mirovini sladoleda uz more, kupim onaj od litre i trk doma

Od svibnja do kraja srpnja, umirovljenik Branko i njegova supruga uspjeli su na moru biti dva puta po dva tjedna. Kolovoz će provesti u Zagrebu, a onda se u rujnu planiraju vratiti na još dva tjedna.

“Apartman u Jadranovu smo otplatili još dok smo radili, i srećom smo se odvažili na to, jer da nismo, s mirovinama ne bismo vidjeli mora. Zapravo, baš sam neki dan računao sa suprugom, teško bi si, i da cijelu godinu štedimo, skupili za tjedan dana. To bi bio maksimum, a i to je upitno”, rekao je naš čitatelj Branko.

Hranu nose iz Zagreba

Kad su ove godine na more došli prvi put, opekli su se. “Ovdje imamo samo malu trgovinu koja je 30 do 40 posto u apsolutno svemu skuplja od iste podružnice u Zagrebu. Zato sada svaki put kad idemo nosimo gotovo sve namirnice, a u Jadranovu kupujemo samo kruh, mlijeko, i ponekad pivo. Iako, čak nam se i po pivo isplati ići u supermarket u obližnju Crikvenicu, no tamo idemo samo jednom tjedno, kad posjete i tržnicu”, otkrio nam je.

Inflaciju, kaže, itekako osjećaju. “Službena je inflacija 14 posto, ali hrana je ipak otišla gore puno više od toga. Osobito smo to uočili na tržnici u Crikvi, koja je jedna od najskupljih u ovoj regiji. Pričao sam s prijateljima i znancima koji ljetuju po drugim mjestima na Kvarneru, ali nigdje nije skupo kao na ovoj tržnici. Primjerice, u svibnju sam sa suprugom bio u Rijeci, tamo su trešnje bile 6 eura, a u istom tjednu smo bili u Crikvenici i tu su koštale 10 eura. Pa tko si to može priuštiti s mirovinom?”, pita se naš sugovornik.

I sladoled kupuju u velikom pakiranju dućanu

Kad se već po domaćim, a ovog ljeta i (zgroženim) stranim medijima za primjer jadranske skupoće i gramzivosti uzima kuglica sladoleda, pitali smo našeg umirovljenika je li često s unukom išao na sladoled koji se prodaje na poznatoj plaži u Jadranovu. “Ove godine je kuglica 1,80 eura, to je puno. Nismo uzimali taj sladoled, radije smo kupili onaj od litre u dućanu, i jeli ga u apartmanu nakon ručka. I svima dobro”, kaže gospodin Branko bez gorčine u glasu.

Računali smo malo, da su on, supruga i unuka uzimali po dvije kuglice dnevno, u dva tjedna ostavili bi na sladoled 150 eura. Nekome je to pola, mnogima je to trećina mjesečne mirovine – i nezamisliv trošak.

Restorani su prevelik luksuz

U restorane gospodin Branko i njegova supruga nisu ni pomišljali ići, osim jednom kad su se počastili s kćeri i unukom. “Unaprijed smo si isplanirali jedan izlazak na večeru, i to na 16. rođendan naše unuke. Ništa pretenciozno, sjeli smo u poznatiju pizzeriju u Kraljevici. Četiri pizze i pivo odnosno sokovi, to nas je sve skupa izašlo 70 eura. To vam je oko 530 kuna za pizzu. Puno je to, ali kao što sam rekao, pripremili smo se na to ranije pa nije bio šok kad je stigao račun”, povjerio nam je.

Svako jutro šetao je sam, a navečer bi prošetali utroje. “Čini nam se da kafići i restorani nisu puni kao lani. Lani se čekalo na mjesta, a sada vidim da nije problem naći mjesto ni za kavu ni za večeru. Eto nam, pretjeralo s cijenama i ovo su posljedice”, ističe.

Kako je rekao za kraj, i on i supruga imaju relativno dobre mirovine za hrvatske prilike, a opet su dodatno morali početi štediti i na benzinu. “Prije, dok smo radili, do Jadranova – koji je kao morska destinacija jedna od najbližih Zagrebu – išli smo 10 do 15 puta godišnje. Otkad smo u mirovinu, srezali smo to na tri do pet puta godišnje”, otkrio nam je za kraj naš vjerni čitatelj Branko.