Povjerljivo
‘Kao onkološki bolesnik živim s 350 eura mirovine, gdje su moja prava?’
Gospođa Marija ima 73 godine i živi u lijepom malom turističkom gradu u kojem je radila u kuhinji jednog ugostiteljskog objekta. Radila je sve dok nije teško oboljela – imala je tada 33 i pol godine radnog staža i 56 godina života i bila je primorana otići u prijevremenu mirovinu. Tada počinju njezine muke po maloj penziji kao i muke po nepoznavanju svojih prava.
Gospođa Marija nije računala na tešku bolest u toj dobi, ranije je u životu digla kredit koji još nije bila otplatila. “U trenutku kad sam trebala ići u mirovinu otplaćivala sam čak dva kredita. Jedina sreća u svemu tome bila je što sam uspjela dobiti otpremninu i s time sam sve dugove svela na nulu, a ono zbilja malo što mi je ostalo ostavila sam za preživjeti”, objasnila je.
A da će joj itekako trebati svaka tadašnja kuna da bi preživjela, shvatila kad je dobila sudbonosni papir s izračunom prijevremene mirovine. Na njemu je pisalo: 1.170 kuna penzije. “Sa svim dosadašnjim usklađivanjima, sada primam 350 eura. To su svi moji prihodi, sve od čega ja danas, kao onkološki bolesnik, živim”, povjerila nam je.
Potom je dodala: “S obzirom na to da živim sama i da nisam imala apsolutno nikakvu potporu u bilo kojem smislu, ja godinama nisam znala tražiti neka svoja prava koja imam kao teški bolesnik, ali i samac, s tako mizernim primanjima.”
I tu je ukazala na jedan poprilično velik problem – nisu svi na internetu, ne znaju se gdje informirati o svojim pravima, ne znaju se zauzeti za sebe, a možda su i smrtno bolesni pa im to ne dođe u fokus, već očekuju da ih upozore u institucijama, primjerice liječnik. Tako gospođa Marija svajedoči da je kao teški bolesnik upravo zbog neinformiranosti godinama bila zakinuta.
“Nisam znala kakva imam prava na bilo što. Ako mi netko i da poneki savjet i ja odem za to pitati, samo mi uvijek kažu da nemam nikakvih prava”, objašnjava.
“Ove godine sam prvi put dobila dodatak i uskrsnicu, ali na koji način? Tako što sam se slučajno našla u prostoriji u kojoj se razgovaralo o tom dodatku, to je došla pitati gospođa ispred mene. I kad sam i ja pitala za to, opet su mi rekli da ja to pravo nemam. Onda sam se uzrujala, pobunila i pitala kako može dobiti gospođa – koju i osobno poznajem – a koja ima puno veću mirovinu od mene i k tome ne živi sama?! Odgovor je bio: ‘Pa eto, dat ću i vama taj papir, pa idite s tim u općinu’. U općini su bili začuđeni što do tada nisam ništa dobivala. Toliko o nama koji ne znamo svoja prava i nemoćni smo”, napisala je na kraju svog pisma gospođa Marija. Njezina je poruka umirovljenicima – informirajte se!
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
