Siromaštvo iscrpljuje mentalne kapacitete, smanjuje IQ i tako se održava

Siromaštvo rađa siromaštvo. Rečenica je to koju čujemo često pa je pridružujemo onoj da su “potrebne tri generacije” da bi se obitelj ili društvo izdigli iz siromaštva. Nedostatak šire perspektive i postavljanje vlastitog siromaštva kao mjere za druge, a koje zamjećujemo i u Facebook zajednici vezanoj uz naš portal, neki su od čimbenika koji perpetuiraju generacijsko siromaštvo.

Često tako, u raspravama, umirovljenici koji žive ispod linije siromaštva druge umirovljenike koji imaju mirovine od 500 ili 800 eura proglašavaju klasnim neprijateljima, rasipnicima sklonim luksuzu ili čak nezasitnim dušama. Pogotovo ako ovi drugi kažu da 6.000 kuna nije dovoljno za plaćanje režija i zadovoljavanje životnih potreba koje nadilaze puku prehranu, tv pretplatu, lijekove u slučaju teških bolesti i jedan par cipela u tri godine.

Dapače, u takvim će se raspravama prvi komentatori pohvaliti i kako sasvim solidno žive sa svojih 250 eura mirovine ne shvaćajući da normaliziraju siromaštvo. Dokazivat će da “oni drugi” zbog potrebe za knjigom, kinom, urednom frizurom ili pedikerom “traže luksuzan život” kao da bi to samo po sebi trebalo biti loše. Kao da se bore da se onim drugima smanji, umjesto da se njima mirovinski prihod poveća. Borba za bolji standard umirovljenika tako postaje unaprijed izgubljena bitka.

Ovu pogubnu skučenost perspektive djelomično su objasnili znanstvenici s Harvarda, Princetona i drugih sveučilišta u Sjevernoj Americi te s britanskog Sveučilišta Warwick. Njihovo istraživanje koje pokazuje da siromaštvo naizgled smanjuje kvocijent inteligencije (IQ) i ždere naše mentalne resurse, upravo slavi desetu obljetnicu objave u znanstvenoj publikaciji Science.

Siromaštvo iscrpljuje

Siromaštvo i sveobuhvatna tjeskoba koja dolazi s njim zahtijevaju toliko mentalne energije da siromašnima preostaje tek malo moždanih kapaciteta za posvetiti se drugim područjima života. Dapače, može zabrinjavajuće smanjiti kvocijent inteligencije, što znači da će siromašni ljudi vjerojatnije donositi lošije odluke i proizvoditi reakcije koje podržavaju i održavaju njihovo siromaštvo. Znanstvenici su dokazali da u uvjetima s više novca, ljudima rastu kognitivne funkcije dok u uvjetima ponovnog siromaštva, očekivano – padaju.

“Siromašnima ne nedostaje samo novac, njihov kognitivni kapacitet je također iscrpljen”, kazao je prije deset godina za Reuters ekonomist Sendhil Mullainathan s Harvarda, jedan od članova međunarodnog tima koji je proveo istraživanje. Znanstvenici su nizom pokusa otkrili da pritisak koji proizvodi nedostatak novca ima neposredan utjecaj na sposobnost siromašnih ljudi postići dobre rezultate na kognitivnim i logičkim testovima.

Siromašni nisu glupi, već su u stresu

To, dakako, ne znači da su siromašni ljudi glupi, već da oni koji žive u stresu zbog siromaštva imaju dramatično ograničenu mentalnu širinu ili propusnost. Možemo to usporediti sa protokom podataka kroz današnji širokopojasni internet u odnosu na nekadašnji dial-up. U prosjeku, netko opterećen financijskim nedaćama pokazao je pad kognitivnih funkcija usporediv s padom IQ-a od 13 bodova. Pad performansi zbog siromaštva usporediv je s padom performansi nakon neprospavane noći, tvrde znanstvenici.

“Prijašnji pogledi na siromaštvo pripisivali su siromaštvo osobnim neuspjesima ili okolini koja nije pogodna za uspjeh”, rekla je Jiaying Zhao, psiholog sa Sveučilišta British Columbia u Kanadi. “Tvrdimo da sam nedostatak financijskih sredstava može dovesti do oslabljene kognitivne funkcije”, dodala je.

Eldar Shafir, profesor psihologije na Princetonu, kaže da nije u pitanju općeniti stres, već da upravo financijske brige dovode do smanjene sposobnosti donošenja razumnih odluka. “Siromašni su često vrlo učinkoviti u fokusiranju i suočavanju s hitnim problemima”, rekao je. “Ali nemaju preostalu mentalnu širinu koju bi mogli posvetiti drugim zadacima. Dakle, ako živite u siromaštvu, skloniji ste pogreškama i pogreške vas skuplje koštaju – teško je pronaći izlaz.”