‘Svekrva jezivo loše kuha, doslovno se razbolimo od tih splačina. Kako joj reći?’

Svekrve često prigovaraju da snahe ne znaju kuhati, da pripremaju moderna čudna jela koja ne odgovaraju njihovim sinovima ili da su previše striktne kada se radi o prehrani djece. No dogodi se ponekad da svekrva misli kako je u kuhinji inkarnacija Julije Child, a zapravo svojim jestvinama muči cijelu obitelj koja joj nema srca reći da – kuhaču okači o klin.

Jedna snaha baš je tako opisala svoju svekrvu u pismu upućenom Amy Dickinson, američkoj kolumnistici čiju komunikaciju s čitateljima prenose brojni portali diljem svijeta.

“Naučila sam kuhati od svoje majke, bake i teta – koje su sve živjele pod istim krovom. U mojoj obitelji bilo je prirodno da žene nauče kuhati. Voljela sam biti okružena tim mudrim ženama. Toliko o prošlosti. Sada sam udana za divnog muškarca koji je prihvatio moju obitelj”, piše čitateljica koja se je potpisala pseudonimom “Hvala, nisam gladna”.

Njen suprug, dodaje, dolazi iz male obitelji, a svekrva voli organizirati obiteljske večere u svom domu. “No, problem je u tome što ta žena ne zna kuhati i nema želju naučiti. Postoje članovi obitelji, uključujući mog supruga, koji se fizički loše osjećaju nakon što pojedu neko od njenih jela!”

Nesretna snaha kaže da je svekrvinu kulinarsku katastrofu pokušala ublažiti donošenjem priloga ili salata koje je sama pripremila, ali, dodaje, svekrva se na to jako uvrijedila. Dapače, svaku pomoć u kuhinji – odbija. “Perad i bilo koje drugo meso koje posluži, izvana bude izgoreno, a iznutra sirovo. Ništa što iznese na stol nema dobar okus, a uporno se čudi zašto nitko ne traži repete.”

S druge strane, kada obitelj svekrvu izvede na večeru, vrlo je izbirljiva i sklona kritiziranju. “Odlazak u restorane je prava muka jer se ona žali na svako jelo koje naruči i vraća ga natrag. A u svom kuhanju ne vidi nikakve nedostatke. Neću je pozivati k sebi na večere, jer tvrdi da je alergična na sve i svašta, a te alergije joj nisu nikada medicinski dokazane. Kako joj reći da nam od njenog kuhanja doslovno bude muka, a da je ne uvrijedimo?” pita čitateljica potpisana kao “Hvala, nisam gladna”.

“Kakvu god poruka bila, nemojte je vi isporučiti. S pravom se ponosite svojom kuharskom tradicijom, ali radi se osobi koja nije tako odrasla i neće prihvatiti vaše savjete”, odgovorila je Amy Dickinson.

“Vaša svekrva ne vidi ništa loše u svom nedostatku kulinarskih vještina – jer nema takve vještine i čini se da ih ne želi naučiti. Hrana je očigledno nešto vama važno i to je vaša potencijalna točka sukoba. Nitko ne bi trebao konzumirati hranu koja nije sigurna za jelo. Ako je meso nedovoljno pečeno, ne treba ga jesti. Vaš suprug, a ne vi, trebao bi pristojno zamoliti majku da ubuduće duže peče meso.”

“Vi pak morate poraditi na svojoj toleranciji. Stvorite u svom domu ozračje kulinarske tradicije kojoj pripadate. Pozovite svekrvu na večeru i recite joj da može donijeti svoju hranu, ako joj vaša ne odgovara, ali da će za vašim stolom biti uvijek mjesto za nju. Jer, kao što znate, ljubav i međusobna povezanost za stolom su najvažniji sastojci ikada”, zaključila je Amy.