Prati nas

Povjerljivo

puko preživljavanje

‘U penziji sam se vukla na posao dok sam mogla, e sad sam gotova’

Privatizacija i propast firmi tijekom više od desetljeća u prijevremenu su otjerali velik broj ljudi koji su još bili u snažnim godinama za rad. Još krajem 90-ih je, naime, jedini uvjet za umirovljenje bila starost pa su se žene prije vremena mogle umiroviti sa 50, a muškarci s 55 godina. Mnogi koji su se u to vrijeme našli na burzi, odlučili su se za tu opciju, ali je hladan tuš stigao u obliku (pre)male mirovine koja ih doživotno prati.

Objavljeno

|

Kakav je standard hrvatskih prijevremenih umirovljenika?
ilustracija: mj/mojevrijeme

Stalni poslovi u to se vrijeme nisu nudili na sve strane, osobito u manjim mjestima, pa su mnogi prijevremenu vidjeli kao spas. Baš poput naše čitateljice Julijane, mnogi nisu slutili da od takve mirovine neće moći živjeti te su, kako se prethodno izrazila jedna naša čitateljica, radili ”na crno, sivo i bijelo”.

“Kao i mnogi drugi koji su otišli u prijevremenu mirovinu iz već svima poznatih razloga – privatizacija i propast firmi – i sama sam sa 30 godina staža i 51 godinu starosti 2000. godine otišla u prijevremenu mirovinu. Odmah me zahvatio novi zakon od 1. siječnja 1999. i umanjena mi je mirovina čak 18 posto -iznosila je bijednih 1.250 kuna odnosno 170 eura”, povjerila nam je gospođa Julijana.


Udovica u godini umirovljenja

Toliko umanjenu penziju prima i danas, kad je davno napunila godine za punu starosnu mirovinu, i to smatra nepravdom. “Sada imam 74 godine. A mirovina jednako penalizirana, i tako već više od 20 godina. S mirovinom nikako nisam mogla preživjeti jer mi je suprug umro rano, baš u godini mog umirovljenja. Shvatila sam da moram raditi i prihvaćala sam što god mi se pružilo. Kad su s godinama došle razne bolesti, one mi više nisu dopuštale da išta radim. Sada dijelim od jedne do druge mirovine kako bi sve podmirila”, govori nam gospođa Julijana.

Kako kaže, razmotrila je mogućnost uzeti i suprugovu mirovinu, ali joj se ta opcija nije isplatila. “Sa svim usklađivanjima i dodacima sada mi je mirovina narasla na nekih 400 eura. Trajno umanjenje dovelo me do toga da živim bijedno, jer kad podmirim režije i lijekove koje moram platiti, ni sama ne znam kako izlazim na kraj. Valjda trebam umrijeti pa mi se neće morati ništa vraćati za tolike godine”, rekla je nezadovoljna umirovljenica Julijana.

Željka: Kada ćete nam vratiti zarađeno?

I umirovljenica Željka nam piše: “Morala sam ići u prijevremenu mirovinu i penalizaciijom mi se trajno oduzima zarađeno. Ne znam kada će nam to vratiti. Imam dvoje djece i bilo bi lijepo da se i meni, koja sam se umirovila prije 2019. doda godina staža i to obračuna. Ovako mi je mirovina za puko preživljavanje. Neka netko ne misli da sam u penziju otišla svojom voljom, moj poslodavac je tako naredio i što je najstrašnije, penalizacija je ogromna, a zapravo su mi nedostajale samo dvije godine do starosne mirovine! Evo, jednu bi već dobila da mi se prizna staž na djecu”, piše nam uzrujana gospođa Željka.

Smiljka (63): Bolesna se ne mogu vući na posao

Gospođa Smiljka povjerila nam je gotovo identičnu priču. “Tvornica je propala, našla sam se na burzi i poput mnogih kolegica, prihvatila sam prijevremenu mirovinu. Nismo mi ni znale što nas čeka, koliko ćemo biti kažnjene, doživotno. Tada smo znale da će mirovina biti nešto malo manja, ali tko si je mislio da će nas država dovesti na ovako niske grane, da od svoje mirovine nećemo moći živjeti. Jer ja doista ne mogu.”

“Vukla sam se raditi što god je došlo pod ruku sve dok sam se mogla vući, ali sada se s ovim ukočenim zglobovima, visokim tlakom i načetom štitnjačom, više ne mogu ni vući. E, sad sam gotova. Sad mi ostane za kruh i mlijeko, ali ne daj Bože da se nešto u stanu pokvari bez čega ne mogu, to bi me dokrajčilo. Uštedila sam si za zadnji dan, to neću dirati ni da sam gladna, jer nemam muža, a kći me, ja dobro vidim, ni sama nema s čim podržati”s, piše nam umirovljenica Smiljka.

Zanima nas vaša priča

Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!

.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP