Prije deset godina objavljeno je istraživanje koje je pokazalo da siromaštvo troši mentalne kapacitete i proizvodi učinak jednak smanjenju kvocijenta inteligencije za 13 bodova. Posljedično, osobe izmorene siromaštvom donose lošije odluke i teže izlaze iz začaranog kruga siromaštva.
Ovom temom su se u međuvremenu bavili brojni znanstvenici, uključujući socijalnu psihologinju Jennifer Sheehy-Skeffington i psihologinju Jessicu Rea (Royal Holloway, University of London) koje su 2017. godine objavile izvješće koje sažima istraživanja o socioekonomskom statusu i vezi između socioekonomskog statusa i psiholoških, društvenih i kulturnih faktora koji podupiru procese donošenja odluka.
Između ostalog pokazalo se da odrastanje u siromaštvu utječe na dugoročni stil donošenja odluka. Ljudi koji žive u siromaštvu donose odluke usmjerene na suočavanje s trenutnim stresnim okolnostima, često nauštrb budućih ciljeva. Nadalje, niži socioekonomski status povezan je i s lošijom izvedbom u zadacima koji mjere akademske sposobnosti, kao i u mjerenju temeljnih kognitivnih resursa potrebnih za uspjeh u školi, stoji u izvješću nazvanom “Kako siromaštvo utječe na donošenje odluka“.
tekst se nastavlja ispod oglasa
Siromaštvo utječe i na samopouzdanje. Siromašne osobe često se vide kao manje sposobne za učenje novih vještina i misle da nisu predodređene za uspjeh u zadacima. Također, manje je vjerojatno da će shvatiti da svojim djelovanjem utječu na to kakav će im život biti. To ima važne posljedice za njihovo obrazovanje, ali i rizično ponašanje u zdravstvenom smislu. Naime, što osoba više misli da njeno ponašanje ima neki učinak, to je vjerojatnije da će donositi odluke koje će joj pomoći da postigne životne ciljeve. I obrnuto.
Siromašniji ljudi često osjećaju odbojnost prema riziku, više su skloni slijediti i cijeniti tradiciju. To se odražava u strožim stilovima roditeljstva i karijernim izborima orijentiranim na sigurnost posla i financija. Život u siromaštvu povezan je i s osjećajem isključenosti iz društva. Socijalna isključenost bi mogla objasniti povećanu agresiju u nekim školama i siromašnijim četvrtima velikih gradova.
Proučavane studije, tvrde ove znanstvenice, pružaju dokaze da ljudi koji žive u siromaštvu ili u njegovoj blizini doživljavaju promjene u psihološkim, društvenim i kulturnim procesima koji mogu ometati njihovu sposobnost da donose odluke koje su im dugoročno korisne.
Mnoge nedovoljno dobre odluke i ponašanja, kada je riječ o siromašnim ljudima, usredotočuju se na sadašnjost (umjesto na budućnost), na stvarno (umjesto na moguće), na one koji su im društveno bliski (umjesto na one koji su im društveno udaljeni) i na “ovdje” (umjesto na mjesta koja su daleko).
Takve promjene dovode do izbora koji nisu uvijek loši, već su prilagođeni ograničenim okolnostima niskog socioekonomskog statusa. To bi, smatraju znanstvenice, trebali znati, prije svega, donositelji politika i aktivisti protiv siromaštva, kako bi tomu prilagodili svoje napore i učinili ih efikasnijima.
tekst se nastavlja ispod oglasa
