Povjerljivo
‘Kćeri su odselile u Ameriku i blokirale me, ostao sam odsječen kao panj’
Život ne ide uvijek u željenom smjeru iako mislimo da smo dali sve od sebe da nešto uspije. Tako nam i naš čitatelj Esad (69) piše da je živio za svoje kćeri, ulagao u njihovo školovanje, svakoj napravio svadbu, a na kraju su odselile u inozemstvo i blokirale ga na svim komunikacijskim kanalima. Kao otac i djed, danas pati u tegobnoj samoći.
Imam 69 godina i živim sam. S drugom sam suprugom živio 36 godina, no na moju veliku žalost, preminula je od teške bolesti. Imala je karcinom u terminalnoj fazi. Borio sam se zajedno s njom da joj spasimo život, borba je trajala godinu dana, ali nije bilo pomoći”, izjadao nam se gospodin Esad.
Potom je otkrio i da se s prvom suprugom rastao kad mu je starija kći navršila pet, a mlađa je imala tri godine. “Nakon rastave pomagao sam im da se školuju, na ime alementacije isplaćivao sam za njih 50 posto mojih mjesečnih primanja. Svakoj sam napravio svadbu. Obje su dobile djecu, a ja postao djed. Sve je bilo u redu sve dok moj zet, muž moje starije kćeri, nije predložio da se odsele u američku državu Utah”, opisuje nam otac i djed Esad.
Prekid svih veza prije deset godina
No, nisu odselili samo starija kći, zet i njihova djeca, već su se na takav drastičan potez odlučile i mlađa kći gospodina Esada, kao i njegova bivša supruga.
“Otkad je k njima odselila moja bivša supruga, kćeri mi se više uopće ne javljaju. Niti telefonski, niti preko Facebooka, niti na Viber. Jednostavno su me blokirale. A uložio sam u njih, u sve one godine, toliko truda i ljubavi! Sada sam ostao odsječen kao panj”, teške su riječi koje je upotrijebio gospodin Esad kako bi opisao svoju tugu.
Izgubio svaku podršku
“Bilo je to 2013. godine kad sam od njih dobio poruku da sam za njih mrtav. Meni je sada neopisivo teško. Žalim što s drugom suprugom, sada pokojnom, nismo mogli imati djece. S njom sam živio neizmjerno lijepo i u skladu, u ljubavi. Kad je umrla, izgubio sam najmiliju družicu koja mi je bila sve u životu”, piše nam tužnim tonom.
A opet, završava svoje pismo, ne želi živjeti u zloj krvi i svima želi sve najbolje. Nada se da će se njegove kćeri pronaći u ovoj tužnoj priči i pročitati poruku: “Budite vi meni žive i zdrave, kao i moja prekrasna unučad koju još nisam ni vidio. Neka Vas dragi Bog nagradi zdravljem i srećom, a ja ću i dalje patiti u samoći”, stoji na kraju pisma gospodina Esada.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
