85-godišnja Splićanka Filipina Jeličić javila se Sindikatu umirovljenika Hrvatske (SUH), piše Glas umirovljenika. Naime, ova žena već tri godine pokušava razvrgnuti ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je potpisala sa svojom kćeri, a kojim se obvezala da će kći dobiti njezin stan od 62 kvadrata u Splitu u zamjenu za uzdržavanje do smrti.
U ugovoru potpisanom u kolovozu 2018. godine tako piše kako će se kći o majki brinuti u potpunosti, te joj pružati svu njegu i pažnju u starosti i bolesti, kao i brinuti se i održavati predmetni stan.
Iste godine Filipina se razboljela te sve teže hoda i ustaje iz kreveta zbog polineuropatije zbog čega koristi i tronožac za pomoć u hodanju. No, kaže Filipina, vrlo brzo nakon što je potpisala ugovor pokazalo se da kći ne ispunjava svoje obveze, što ju je jako razočaralo.
Kći je proglasila ludom
“Kći je bila opunomoćena na moju mirovinu te je do podizanja tužbe ona plaćala sve račune od moje mirovine, dakle mojim novcem. Nikad mi nije kupovala hranu jer nije bilo ni potrebe. Imam prijatelja već 16 godina koji mi je i danas velika podrška, te sam s njim odlazila u kupovinu, a i danas kad sam slabo pokretna mi on kupuje namirnice. Ručak nikad nisam jela kod kćeri, jer ona dolazi kasno poslijepodne s posla. A sve ove godine sama plaćam za čišćenje stana. Sama sam prije čistila prašinu, ali danas više ne mogu.”
Kaže kako je pokušala ostvariti nagodbu s kćeri i dodati aneks u ugovor, no kći je odlučila ponuditi usluge pomoći u vrijednosti od samo 500 kuna, a kasnije i od 750 kuna mjesečno, no zbog mizernih iznosa Filipina je to odbila, navodi glasilo Sindikata umirovljenika.
“Kap koja je prelila čašu” dogodila se u lipnju 2020. kad su je kći i zet na jedvite jade poveli na rođeni Prvić, gdje je izrazila želju da obiđe grobove najmilijih. Tamo je i živnula te je počela uređivati dvorište oko kuće, no kći i zet su se ljutili i htjeli da leži i miruje, pa i da se ne susreće s poznatim i dragim ljudima.
Tada su se posvađale, a kad su se vratile u Split kaže kako joj je kći rekla da će je poslati u dom ili na psihijatriju ili će umrijeti sama, te je tada shvatila kako se ne može osloniti na kćer. Još dva mjeseca pokušavala je izgladiti situaciju sa kćeri, no kći ju je kaže praktički proglasila ludom, te je shvatila da je prepuštena sama sebi. Zbog toga je 11. kolovoza 2020. i angažirala odvjetnika kako bi poništila ugovor o uzdržavanju, no niti nakon četiri održana i tri odgođena ročišta i ispitanih nekoliko svjedoka ništa se nije dogodilo.
Normalna, ali povrijeđena majka
“Samostalno sam otišla i kod psihijatra i kod psihologa, i svi su mi rekli da sam normalna starija gospođa, ali da sam povrijeđena majka. A odvjetnik mi je rekao da će sudski proces trajati još najmanje dvije godine, jer mi je kći pozvala deset svjedoka, a ročište se održava tek svakih pola godine. Zbog toga sam i pisala predsjedniku suda da se ubrza proces, jer je izgledno da ga ovim tempom neću dočekati živa. Dobila sam odgovor da sud radi na slučaju kontinuirano, ali da zbog obimnosti dokaznog postupka predmet nije moguće završiti preko noći.”
Upravo zbog brojnih ovakvih slučajeva SUH godinama upozorava na potrebu donormiranja ugovora o doživotnom uzdržavanju, gdje između ostalog traži i da se sporovi vezani uz tu vrstu ugovora rješavaju po hitnom postupku te da se prvo ročište održi u roku od 15 dana, a presuda donese u roku od 6 mjeseci, računajući od dana podnošenja tužbe.
Ono što Filipinu još više boli je što je od svoje tri kćeri upravo ovoj s kojom je potpisala ugovor o uzdržavanju već prije darovala stan od 70 m2 na drugom katu kuće u Prviću, te 25.000 m2 zemljišta na Srimi, otočiću Zmajanu, otoku Prviću i otočiću Lupac, što vrijedi milijune eura.
“Priznajem da sam toj kćeri ostavila najviše, ali to je zato što živi stan odmah do mojeg u Splitu pa mi je bila najbliža. Jedna kćer mi je umrla, a druga se naljutila na mene jer sam drugoj kćeri ostavila više nasljedstva nego njoj, pa je i ta kćer na listi svjedoka kćeri s kojom se tužim, te sam čula da su se njih dvije dogovorile da će podijeliti moj stan na pola.”
Što ako uspije na sudu?
Upitali smo Filipinu što bi napravila ako ipak uspije u sudskom sporu i poništi ugovor o uzdržavanju.
“To je moje osiguranje u starosti. Već sad sam teško pokretna, mirovina mi iznosi tek 500 eura mjesečno, i stan će mi poslužiti da ga mogu prodati ako budem morala ići u dom za starije osobe, ili oporučno ostaviti nekome svoj stan, ali koji će se stvarno brinuti za mene do smrti. Ja sam svoje kćeri i unuke dovoljno zbrinula i ostavila im dovoljno nasljedstva da mogu imati lagodan život.”
Filipina teško optužuje i splitski Općinski sud, odnosno sutkinju da je u sprezi s kćerinim odvjetnicima te da namjerno odugovlače s postupkom čekajući da ona umre i da se slučaj na taj način riješi. U trenutku pisanja ovog teksta Filipina je najavila da će početi sa štrajkom glađu ispred suda, kako bi ukazala javnosti na svoj slučaj, piše Glas umirovljenika.
“Moja djeca su postali moji zlostavljači. Ročišta će trajati bar još dvije godine, pa dok se donese presuda, pa žalbe, ja to živa neću dočekati”, s tužnim i ogorčenim glasom nam govori Filipina.
Nekad skladni obiteljski odnosi često budu narušeni kad se krene dijeliti imovina. Kad već više nema obiteljskog dogovora, tu bi trebala nastupiti država, odnosno sudstvo, koje bi u razumnom roku trebalo donijeti presudu, no to se, kao što vidimo ne samo u ovom slučaju, ne događa.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
