Naša je čitateljica najprije objasnila zašto se tako rano umirovila. “Firma je otišla u privatizaciju, svi znamo kako je to išlo. Ja sam se nakon nekoliko teških operacija više karcinoma vratila s bolovanja, a na mom radnom mjestu sjedila je druga osoba.”
“Mene su rasporedili na mjesto koje je za moju dijagnozu zabranjeno. I što sam drugo mogla nego prihvatiti najpovoljniju moguću opciju, a to je bila invalidska mirovina. Tada sam imala 50 godina. Koga sad briga za tu nepravdu”, piše nam ogorčeno.
U odnosu na neke umirovljenike, smatra da joj je mirovina još i prihvatljiva. “Pa opet, kako živim sama jer sam udovica, brzo sve od penzije potrošim. Potrebni su mi mnogi lijekovi, dodaci, vitamini. Kad nešto po kući ‘crkne’, a događa se, snađi se kako znaš”, otkriva.
tekst se nastavlja ispod oglasa
Piše nam da smatra kako razne pomoći i dodatke na mirovinu dobivaju oni koji i ne bi trebali. “Imaju nekretnine koje iznajmljuju, mnogi i ne žive sami, ali eto njima razni dodaci. Mi koji smo potpuno sami, sve troškove snosimo sami, kao da ne trebamo ništa dodatno samo zato što eto imamo samo koji euro veću mirovinu. Nazdravlje onima koji odlučuju. Ti pojma nemaju”, napisala je.
Ljubica: Moždani u mirovini
Javila nam se i gospođa Ljubica čije je zdravlje također stradalo, ali kad je već bila u mirovini. Njezin je problem taj što ne može micati rukom, a nije joj priznat invaliditet na osnvu kojeg bi mogla dobiti neki dodatak na mirovinu.
“U mirovinu sam otišla sa 2.800 tadašnjih kuna, i to nakon 38 godina radnog staža. Dobila sam potom moždani udar i s lijevom rukom ostala invalid. S tom rukom ne mogu ništa, pa sam odmah predala zahtjev da mi se prizna tjelesno oštećenje. Odbili su me i na odjavi iz bolnice još su mi uz fizijatra preporučili privatnog liječnika opće prakse kojemu sam morala platiti 3.200 kuna”, kaže o slučaju koji joj se zauvijek urezao u pamćenje. Ta dala je novce koje nije imala!
Pomoći niotkuda
Suprug joj je, kaže, nezaposlen i bez primanja. Na sve to, s njima živi i njihova kći koja ima dijete te si je uredila mali zasebni dio. Sin im je, povjerava nam, podstanar u Zagrebu i ima dvoje male djece. Oni im ne mogu puno pomagati.
“Sada mi je mirovina došla do 420 eura, ali su mi odbili daljnje rehabilitacije, kažu da sam potrošila sve na što imam pravo, iako fizijatar smatra, a imam to i napismeno, da sam vjerojatno imala ponovni moždani. Meni se čini da im je šteta osposobiti penzionerku. Možda sada ponovo na osnovu tog papira imam pravo na neku pomoć, ali ne znam svoja prava jer me nitko neće uputiti”, požalila nam se čitateljica Ljubica koja može samo sanjati da si s mirovinom privatno plaća rehabilitacije.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
tekst se nastavlja ispod oglasa
