U čemu uživate u mirovini? Ja sam zahvalna jer sam popodne još u pidžami

Zanimljivo razmišljanje na portalu Sixty and me donosi autorica Ilene Marcus. Baš je inspirativno i potiče na promišljanje o vrijednostima u našem vlastitom životu pa ga prenosimo u cijelosti.

U našim godinama, mnogi mislimo da trebamo imati ono što želimo, jer to zaslužujemo. Ja, primjerice, imam novi auto. No, htjela sam kožna sjedala, ali su mi bila preskupa. To mi je bilo strašno, jer volim kožna sjedala, ona bi mi pružala osjećaj seksipila i bogatstva. S druge strane, razmišljam, kožna su sjedala zimi hladna, čak i ako sjedala imaju grijače. E sad, veseliti se novom autu ili žaliti za nesretnom kožom? Odgovor je razumljiv.

Kad se odjednom shvati

Odlučila sam ne žaliti za onim što nemam, već slaviti ono što trenutno imam, što mi je dostižno i dostupno. Na stranu moj novi auto. Ono što jako volim je i, primjerice, novo donje rublje. Mogu si ga priuštiti svaki mjesec, pogotovo zato što moja omiljena marka dolazi u paketu od tri komada za manje 5 eura. Na tome sam recimo baš zahvalna.

Uz to, volim reći: Hvala ti, svemire, na izvrsnoj šalici kave koju sam upravo popila. Hvala ti na mekanom ručniku koji sam koristila nakon kupanja – tako lijepo prianja uz tijelo i udoban je. Hvala na luksuzu kupanja.

Ne čine nas sretnima samo velike stvari

Nemojte dakle zahvaljivati samo za velike stvari; za zdravlje, obitelj i to što nema nuklearnog rata. Iako trebamo biti jako zahvalni i za sve to, važno je svaki dan pronalaziti radost u zahvalnosti na svemu lijepome što nam se upravo pruža.

Zato ne razmišljajte o onome što nemate. Razmislite o onome što imate, a to uključuje i neko lijepo iskustvo, i vrijeme provedeno s nekim, i plod nekog vašeg uloženog truda. Nasmiješite se i pogledajte što vam svemir servira upravo danas!

Baka si je uskratila mnoge užitke

Pronađite ono što možete unijeti u svoju rutinu, a zbog čega se osjećate posebno, zatim si dopustite da uživate u tome. Ja rado uskačem u novo donje rublje. Moja baka si je to, primjerice, uskratila. Znam to jer sam čistila njezin stan nakon što je umrla. Bilo je tu toliko novih stvari koje je brižno čuvala, a nikad ih nije upotrijebila.

Srce me zaboljelo što sve te stvari nakon toliko stajanja i nisu izgledale tako novo. Nakon toliko godina, možda i desetljeća, njezino novo donje rublje na svjetlu dana više nije izgledalo tako posebno kao tada, kad ga je odlučila čuvati. Za neku buduću priliku koja nikad nije došla. Zar to nije strašno?

Uvijek je dobra ideja priuštiti si nešto malo za dušu svaki dan. Ne kažem da se trebate zadužiti i kupiti sve što želite jer ste u godinama za koje mislite da to zaslužujete. Želim vam reći: pronađite makar nešto nematerijalno, na primjer, pronađite makar oproste koji će vam dan učiniti vrjednijim.

Osobno, predugo sam živjela s mantrom “jednog dana”. Uvijek sam bila u budućnosti; kad ću smršaviti, kad ću imati dugu kosu, kad mi se ukaže više vremena, kad se zaljubim, kad zaradim… a mogla sam sretno živjeti I bez tih žudnji i samo lijepo uživati u onome što sam imala.

Danas sam sretnija jer zahvaljujem. Evo upravo sada zahvaljujem što sam u mirovini, kasno je poslijepodne, a ja još pijuckam svoju kavu u pidžami i ne moram izlaziti iz kuće. To je moj mali luksuz koji nikad nisam imala dok sam radila puno radno vrijeme. Hvala ti, živote moj!

A vi, u čemu upravo uživate?