Zašto su infekcije mokraćnog sustava tako česte i kako se liječe

Infekcije mokraćnoga sustava (urinarne infekcije) predstavljaju značajan problem u javnom zdravstvu. Najčešći su oblik bolničkih infekcija, dok su kod izvanbolničke populacije po učestalosti na drugom mjestu odmah iza respiratornih infekcija. Zbog toga su ujedno i najčešći razlog za propisivanje antibiotika.

Na učestalost i distribuciju urinarnih infekcija utječu različiti faktori: dob, spol, različite anatomske ili funkcionalne abnormalnosti mokraćnoga sustava (uvećana prostata, kamenci, tumori, znatno kraća mokraćna cijev kod žena nego kod muškaraca), šećerna bolest, bolničko liječenje, transplantacija bubrega i trudnoća.

U novorođenačkom i dojenačkom razdoblju više obolijevaju dječaci zbog češćih prirođenih anomalija urinarnoga trakta. Učestalost infekcija u djevojčica i mladih žena posljedica je kratke, ravne i široke mokraćne cijevi pa bakterije lakše prodiru u mokraćni sustav, stoga su urinarne infekcije češće kod žena nego kod muškarca, piše za Narodni zdravstveni list dr. Nilia Volarević, specijalistica mikrobiologije s parazitologijom.

U osoba starije životne dobi učestalost infekcija mokraćnoga sustava raste u oba spola. Do infekcije u izvanbolničkih bolesnika dolazi zbog uzlaznoga ulaska bakterija koje čine vlastitu fiziološku floru u mokraćnu cijev, najčešće iz rodnice, prostate te kože oko anusa i spolovila. Bakterije potom putem interakcije njihovih fimbrija s receptorima na stanicama uroepitela mogu izazvati upalu mokraćne cijevi (uretritis), uzlazno zahvatiti mokraćni mjehur i izazvati njegovu upalu (cistitis), a zatim mogu doseći i bubrežno tkivo te izazvati njegovu upalu (pijelonefritis).

Infekcije mokraćnoga sustava u bolničkoj populaciji najčešće su posljedica kateterizacije, a uzročnici su bakterije koje su dio fiziološke flore pacijenta ili bakterije s ruku zdravstvenoga osoblja. Podjela infekcija mokraćnoga sustava Infekcije mokraćnog sustava jesu:

• akutni nekomplicirani cystitis
• akutni nekomplicirani pijelonefritis
• komplicirane infekcije mokraćnoga sustava (uključujući i sve infekcije mokraćnoga sustava kod muškaraca)
• asimptomatska bakteriurija
• ponavljajuće infekcije mokraćnoga sustava.

Simptomi

Simptomi infekcija mokraćnoga sustava ovisni su o specifičnom uzročniku i težini infekcije. Najblaži oblik infekcije mokraćnoga sustava jest cistitis (upala mokraćnoga mjehura). Za nju je karakterističan nagli početak i smetnje mokrenja različitoga intenziteta (bolno ili češće mokrenje i nemogućnost kontroliranja mokrenja, uz bolnost iznad mokraćnoga mjehura).

Teži oblik infekcije upala je bubrežnoga parenhima (pijelonefritis) koji se klinički manifestira povišenom tjelesnom temperaturom uz tresavicu, muklom boli u slabinskom dijelu kralježnice te učestalim i bolnim mokrenjem.

Dijagnostika

Za postavljanje precizne kliničke dijagnoze infekcija mokraćnoga sustava, osim gore navedenih simptoma, potrebna je i laboratorijska dijagnostika. Ona obuhvaća biokemijsku analizu urina kod koje se kvalitativno određuje prisutnost leukocita, proteina, cilindara i bakterija. Pozitivan test leukocitne esteraze, koja ukazuje na prisutnost leukocita u urinu, i klinički simptomi dostatan su kriterij za dijagnozu akutnoga nekompliciranog cistitisa. Kod tih bolesnika prije započinjanja antimikrobne terapije urinokultura nije neophodna. Kod ostalih infekcija potrebno je prije započinjanja antibiotske terapije napraviti urinokulturu.

Bakteriološka obrada urina (urinokultura) obuhvaća određivanje broja bakterija u mililitru urina, identifikaciju uzročnika i izradu testa osjetljivosti bakterija na antibiotike (antibiogram). Obvezna je prije započinjanja antimikrobne terapije kod trudnica, dijabetičara i pacijenata s ponavljajućim urinarnim infekcijama ili pijelonefritisom.

Najčešći uzorak za bakteriološku obradu jest urin uzet metodom srednjega mlaza urina. Uputa za pravilno uzorkovanje je da to bude prvi jutarnji urin ili urin nakon pauze od mokrenja minimalno tri sata, pri čemu se nakon toalete vanjskoga spolovila prvi mlaz urina ispusti u WC školjku, a drugi, odnosno srednji mlaz, sakupi se u sterilnu posudicu za urin i odmah dostavi u mikrobiološki laboratorij na obradu (unutar dva sata). Kod bolničkih pacijenata uzorak za urinokulturu često se uzima kateterom.

Vrlo je važno da se urin za urinokulturu uzme prije početka antimikrobne terapije. Kod ponavljajućih infekcija potrebna je i dodatna nefrološka obrada.

Escherichia coli

Bakterija Escherichia coli uzročnik je 80 posto nekompliciranih infekcija mokraćnoga sustava. Ostali češći uzročnici u bolničkoj i u vanbolničkoj populaciji jesu bakterijske vrste Enterococcus spp., Klebsiella spp., Proteus spp. i Pseudomonas spp. U rjeđim slučajevima, osim bakterija, uzročnici urinarnih infekcija mogu biti neki virusi, gljive i paraziti.

Liječenje

Infekcije mokraćnoga sustava zahtijevaju specifičnu terapiju antibioticima. Liječiti treba sve simptomatske infekcije upotrebom odgovarajućih antibiotika koji su najmanje toksični da bi se mogli primjenjivati dovoljno dugo te da bi se postiglo potpuno uklanjanje (eradikacija) uzročnika.

Kod kompliciranih se urinarnih infekcija antibiotska terapija često započinje bez nalaza antibiograma (empirijska terapija). Nakon dobivenoga nalaza urinokulture terapija se mora ciljano korigirati ako započeta terapija nije adekvatna. Kod nekih infekcija potrebna je dugotrajna terapija antibioticima (najčešće kod muškaraca) ili antibiotska profilaksa.

Antibiotik se mora primjenjivati pravilno (ciljano, redovito, dovoljno dugo i u adekvatnoj dozi) da bi se infekcija izliječila i da bi se spriječila pojava otpornosti (rezistencije) bakterija na antibiotik. Nepravilno uzimanje antibiotika u značajnoj mjeri doprinosi pojavi otpornosti bakterija na antibiotike što danas predstavlja globalni javnozdravstveni problem.

Uz primjenu antibiotika potreban je obilniji unos tekućine koji potiče često mokrenje i ispiranje bakterija iz mokraćnoga mjehura.

Prevencija

U svrhu prevencije ponavljajućih, povratnih infekcija kod žena potrebno je piti veću količinu tekućine (oko 8 čaša vode dnevno), mokriti svaka 2 – 4 sata, izmokriti se do kraja, konzumirati brusnicu, vitamin C, piti dvije čaše vode prije i dvije čaše vode nakon spolnoga odnosa, mokriti nakon spolnoga odnosa, ne nositi usku odjeću, tuširati se umjesto kupati u kadi te prilikom toalete spolovila paziti da smjer brisanja bude od ušća mokraćne cijevi prema anusu.

Muškarci s kroničnom upalom prostate (prostatitisom) trebaju izbjegavati hladnoću, sjedenje na hladnoj podlozi, vožnju biciklom te konzumaciju alkohola, gaziranih pića i začinjene hrane, a preporuka je i redovito kretanje.