Prati nas

Povjerljivo

teška sudbina

Odbačena i bolesna: ‘Sinove ne viđam, snahu čujem samo kad viče’

Životne okolnosti nisu išle na ruku našoj čitateljici Verici (63), cijeli je život, piše nam, sustižu nesretne okolnosti. Nema ničiju podršku i to je ono što je najviše boli uslijed svega što joj se događa, a sada je došla do točke kad više ne zna kako dalje.

Objavljeno

|

Kako se nositi s nedaćama starosti, bolestima i teškim obiteljskim situacijama? Naša čitateljica Verica opisala je svoje brige, a mi smo joj ponudili način na koji si može olakšati.
ilustracija: mj/mojevrijeme

Naša čitateljica, koju smo zbog zaštite privatnosti nazvali Verica, do svoje je 63. godine nanizala podosta bolesti koje su joj kočnica u borbi za neko ljepše sutra. “Iza sebe imam nekoliko operacija i više vrlo ružnih doživotnih bolesti. Zbog toga nisam više u punoj snazi”, piše nam.

Potom je priznala da je ne pritišće samo bolest, nego i poremećeni odnosi s najbližim ljudima. “Najprije me odbacila najbolja prijateljica, jer ona još želi aktivno živjeti, a ja to ne mogu više pratiti”, požalila se na početku pisma, jer se sada više nema kome ni povjeriti.


Njezin problem je, piše, i suprug koji ju je fizički i psihički maltretirao. “Živjela sam u jako lošem braku i mislim da je dobar dio mojih bolesti posljedica toga. Od svega sam dobila i živčani slom, na kraju i lagani moždani”, otkriva.

Skrivala bolesti

Još više boli i brine to što je sve skrivala i nosila u sebi te se spašavala kako je znala i umjela. “Nisam htjela nikome reći i nikada nitko nije saznao ništa od toga. Time sam zaštitila svoju djecu, ako su što i vidjeli, zamaskirala sam nekako. No, došla sam u fazu kad mi doista treba pomoć, fizička i psihička”, objašnjava.

Pomoći, međutim, nema. Najbolje prijateljica joj je okrenula leđa, roditelji su stariji i, kako piše, očekuju od nje da im pomaže. “A svu su imovinu prepisali na mog brata, jer sam ja svoju stekla sama”, ogorčena je. 

Ne viđa ni sinove ni snahe

“Sinove kao da i nemam, rijetko ih vidim. Snahe me vole jedino ako što trebaju. Jednu sam vidjela prije jedno pet godina, a drugu čujem kad viče jer živi u našoj kući. Dali smo im peterosobni stan. Čak ni kad nešto treba ne dođe me pitati ona, već pošalje sina”, požalila se gospođa Verica. 

Žive, piše nam, izvan grada, pa joj to još dodatno otežava život, budući da nije mobilna. “Ja sam na štakama i ne mogu više nigdje. Počela sam patiti od agorafobije. Ima još puno toga, pitam vas, kako dalje? Obrazovana sam i društvena, voljela bih plesati, čitati, raditi. Čekam mirovinu jer su nastale komplikacije među državama u kojima sam radila. Na trenutke sam ljuta na sve, a onda racionalno shvatim da nitko nije odgovoran za ovu moju situaciju.”

“Zamislite kako je kad morate nekoga moliti da vas odveze liječniku, a on prigovara i lomi ti dušu. Muž još nekako na kraju i pomogne, ali vidim da mu je dosta”, opisala je iskreno svoju nezavidnu situaciju naša vjerna čitateljica Verica.

Kako se nositi sa dodatnim teretom bolesti koje starost nosi?

Iako se ponekad čini da su ovakve situacije pretežak teret za jednu osobu, stručnjaci kažu da je nužno izaći iz začaranog kruga ljutnje i samosažaljenja kako bi nam u konačnici, ipak, bilo bolje. Što učiniti ako ste i sami stiješnjeni između bolesti i loših obiteljskih odnosa? Prije svega, mislite na sebe i svoje dobrostanje. Učinite za sebe sve što možete kako biste bistre glave odlučili što i kako dalje.

Slijedite svoje strasti. Svakodnevno traženje svrhe i značenja je bitno, ali i moguće. Čak i ako ste posve vezani uz krevet, pogotovo u vrijeme digitalnih komunikacija. Mnogi stariji ljudi pronalaze ispunjenje u pomoći i podršci drugima. Možete to raditi kroz moderiranje foruma, kreiranje grupa na društvenim mrežama, vođenje bloga ili izravno u lokalnoj udruzi.

Drugi napreduju kao cjeloživotni učenici pa strastveno slušaju kolegije koje brojna priznata sveučilišta objavljuju u video formatu na internetu. Za neke to može značiti dokumentiranje prošlih vremena za sljedeću generaciju. Razmišljajte i istražujte sebe sve dok ne smislite ideju koja budi strast, a zatim je pretvorite u stvarnost.

Prakticirajte pozitivnost. Jedan odličan način za postizanje pozitivnijeg stava prema životu je vođenje dnevnika. Započnite svaki dan zapisivanjem svega onoga za što ste toga jutra zahvalni, uključujući i banalne stvari poput mirisa svježe kave ili pogleda na macu koja se rasteže na jutarnjem suncu. Na kraju svakog tjedna sjednite i pročitajte što ste toga tjedna zabilježili. Vidjet ćete koliko vam ova vježba može donesti boljitka.

Izbjegavajte negativnost. Osigurajte si pauze od aktivnosti koje izazivaju frustraciju, omogućite si potrebno vrijeme za opuštanje. Stavite naglasak na obavljanje zadataka koji se mogu uspješno izvršiti i pronađite alternativno rješenje za one zadatke koji su preizazovni. Recimo, zamolite za pomoć u njihovom obavljanju ili ih proslijedite drugima. Revalorizirajte situaciju. Možda ti zadaci uopće nisu ni nužni, ali ste si vi zacrtali da ih morate obaviti.

Izađite iz kuće, čak i kada vam je to fizički teško. Izlazak i aktivnost izvan doma, mogu vas osvježiti. Može to biti odlazak frizeru, na tržnicu, mogu to biti i sitni radovi u vrtu. Kad smo kod vrta, sve popularnije visoke gredice sjajan su način da se i osobe s otežanim kretanjem bave vrtlarstvom. Čak i jednostavno opuštanje na verandi, kada vrijeme to dopušta, može značajno poboljšati vaše raspoloženje i životnu perspektivu.

Zanima nas vaša priča

Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!

.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP