Prati nas

Povjerljivo

Bolest košta

‘Penzije su nam manje od cijene doma, a djeca nam neće pomoći’

Mala penzija dostatna je ljudima koji su zdravi, razvuku je nekako od prvog do prvog. No, ako stisne bolest, krenu problemi i ljudi nailaze na barijere – čak se i oni s preko četrdeset godina staža suočavaju s financijskim problemima. O tome svjedoče i naše čitateljice Suzana i Alenka.

Objavljeno

|

Suzana, hrabra supruga, suočava se s teškoćama jer njezin dementan i nepokretan suprug zahtijeva skupi starački dom od 700 eura. Sama bolesna i nezaposlena, prima tek 130 eura pomoći. Djeca ne pomažu, a financijski izazovi je stavljaju u nezavidan položaj.
ilustracija: S. Bura/mj

S velikim se problemom nosi i gospođa Suzana, čiji je suprug dementan i nepokretan te mora biti u staračkom domu koji košta 700 eura. “Moj suprug prima razmjerni dio hrvatske mirovine, koji iznosi 38 eura i slovenske mirovine od 450 eura. Dom za njega košta 700 eura pošto je teško bolestan.”

“I ja sam bolesna, k tome nezaposlena i dobijem 130 eura pomoći. Računajte. Sad možete misliti kako i od čega ja mogu živjeti. Djeca neće pomoći ama baš ništa, niti itko drugi. Kako da ja to preživim? Bolje da me nema”, teške su riječi koje nam piše još jedna naša čitateljica stisnuta u kut zbog nedostatnih primanja.

Alenka: 100 kilometara dnevno na fizikalne

Gospođa Alenka u zasluženu je mirovinu otišla prije deset godina, nakon što je odradila pune 44 godine. Današnja mirovina za toliki staž iznosi joj 580 eura, što bi bilo dostatno za njezine osnovne potrebe, kad bi bila zdrava. No, kako nam objašnjava, uslijed bolesti nailazi na probleme, osobito financijske koje su njoj nerješive.

“Imam 75 godina i već sam desetljeće u mirovini. Mirovina mi je 580 eura i nedovoljna je da bi si mogla priuštiti toplice koje su mi nužno potrebne zbog deformacije kralježnice te zbog artritisa. Tolike sam godine izdvajala za zdravstveno osiguranje, a sada ne mogu dobiti besplatne fizikalne terapije”, piše nam i pojašnjava da bi joj liječnik doduše prepisao fizikalne terapije, ali nema pravo na besplatni boravak.

“Rečeno mi je da moram sama platit boravak ili putovati svaki dan sto kilometara autobusom. Niti si mogu platiti hotel, niti u ovakvom stanju s ovakvom kralježnicom mogu raditi toliki put busom”, iznijela je svoj problem gospođa Alenka, ukazavši na još jednu problematiku zdravstvenog sustava.

Zanima nas vaša priča

Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!

.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.