Predivne misli, upućene odrasloj djeci čiji su roditelji u poznim godinama života, vrijedi pročitati kako bismo se uvijek iznova podsjetili na lijepe manire. Napisala ih je jedna od sudionica rasprava na Quori i iako su svima negdje u podsvijesti, dopustimo im da isplivaju!
“Pustite roditelje da stare i iskazujte im istu nježnu i strpljivu ljubav koju su oni iskazivali vama dok ste rasli. Pustite ih da govore i ponovo pričaju iste priče, slušajte ih sa zanimanjem s kojim su oni slušali vas dok ste bili dijete.
Popuštajte im, ne nadjačavajte se s njima, baš kao što su oni vas toliko puta pustili da ih pobijedite. Ne zakidajte ih i ne predbacujte im da vam moraju biti na raspolaganju, već ih pustite da uživaju sa svojim prijateljima, kao što oni vama dopuštaju da uživate s vašima. I kao što su se u vašem djetinjstvu trudili oko vaših druženja.
Podarite im vrijeme s unucima, neka što više budu s njima i govore im mudrosti koje su stekli. I znajte da oni pritom u njima vide vas!
Ne zanovijetajte
Ne zanovijetajte im ako u kući drže previše starih i možda vama danas kičastih stvari, kao i sasvim nepotrebnih sitnica. Neka uživaju među tim predmetima koji ih tako dugo prate kroz život. Zapamtite, oni pate kad osjete da netko otkida komadiće njihova života.
I, neka budu i u krivu, kao što ste vi toliko puta pogriješili, a nisu vas sramotili ispravljajući vas.
Pustite ih da žive i pokušajte ih usrećiti ovaj posljednji dio puta koji im je preostao. Pružite im ruku, kao što su oni vama pružali ruku kad ste krenuli svojim putem!”, zaključak je pisma koje je upućeno svakom odraslom djetetu koje ima sreće što su mu roditelji doživjeli kakvu-takvu starost i što ih dugo ima uz sebe.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!