Prati nas

Povjerljivo

skromni blagdani

Slavica (79): Ne usudim se kupiti ni kruh sa sjemenkama, a kamoli puricu

Gospođu Slavicu (79) iz okolice Zagreba nazvali smo za kratki razgovor o njezinim pripremama ususret Božiću, a osim o značenju vjere u njezinu životu, pitali smo je i što će iznijeti na blagdanski stol.

Objavljeno

|

Gospođa Slavica, udovica s 380 eura mirovine, dijeli svoje blagdanske dileme. Kako odvojiti za kvalitetu kad su cijene visoke? Razmišljanje o Božiću, osnovnim potrebama i teškim odlukama pred praznike.
ilustracija: S. Bura/mj

“Božić je vjerski blagdan, najveći uz Uskrs. Veselim mu se, ali moram priznati da je kroz život i mene hvatala panika hoćemo li na vrijeme kupiti sve za jelo, darove, bor. I danas se stresem kad se sjetim, nije me nikad do kraja prestala preuzimati blagdanska groznica. Sve si mislim što ću i kako ću kupiti i pripremiti. Ali sam ipak, osobito otkad sam udovica, naučila da je važnije u ove dane promišljati o Bogu, pa svaki dan molim krunicu koja me primiri”, kaže nam.

Živi, kaže, skromno, sa svojih 380 eura mirovine. “Živim sama u dvojnoj kući koju iskreno i ne mogu više održavati. Štedim za drva cijelu godinu. Kupujem samo osnovno, nadala sam se da ću moći odvojiti koji euro više za Božić, stavila sam si na stranu pedesetak eura. Ali kad vidim da je bolji kruh sa sjemenkama već skoro tri eura, van pameti mi dođe to platiti.”

Sedam eura za komadić boljeg sira

“Što god pogledam da je bolje kvalitete ili izvan osnovnog, kao na primjer kozji sir koji volim, bude mi žao novaca, sedam eura za mali komadić ne mogu dati u strahu za budućnost. Ne znam što mi donosi sutra, možda će mi trebati za lijek”, iskreno nam o svojim teškim dilemama priča gospođa Slavica.

Raspitala se i za puricu, kaže da se mora naručiti cijela od tri i pol kilograma i da je kilogram osam eura. “Ne mogu dati svu uštedu ni za jednu domaću puricu, došlo bi me 30 eura. Kupit ću si radije komadić puretine na tržnici, malo zelenjave i krumpira. I već polako kupujem sastojke za kolače kad mi dođu moji, da se nađe. I znam već, opet će se nekako potrošiti, a da čovjek na kraju ni ne zna na što je otišlo”, rekla je.

Kolači za unuke

Djeca i unuci posjetit će je tek na Štefanje i to na popodnevnoj kavi, tada će biti kolača. “Ne živimo blizu, oni su u gradu, a unuci su sada već veliki pa više ne dolaze često, imaju svoje zanimacije. No ja ću sigurno ispeći orahnjaču, makovnjaču i londonere, to je minimum i to radim već desetljećima. Prije sam radila i breskvice, oblatne s čokoladom, žarbo šnite, ali to više ne pečem, nemam za koga”, otkriva nam.

Rekli smo joj potom u polušali: Gospođo Slavice, kad objavimo razgovor s vama, sigurno će biti savjeta neka si sami ispečete kruh, a ona je na to ozbiljnim glasom odgovorila: “Taj neka skokne do trgovine pa vidi koliko koštaju sjemenke, brašno, ulje, kvasac. Nema više ničeg jeftinog, najbolja preporuka bi bila da poslije Božića postimo, nije to povremeno loše za zdravlje”, rekla je znakovito.  

Zanima nas vaša priča

Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!

.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.