Mozaik
Dirljiva priča: Kako je Ana (83) napustila kuću i otišla u starački dom
Lijepa iskustva i pozitivne primjere iz naše okoline korisno je prepričati svijetu jer iz njih svi mogu nešto naučiti i poboljšati stav prema životu. Predivnu priču o 83-godišnjakinji koja se spremala za odlazak u starački dom prepričala je na Quori njezina mlađa rođakinja, a njezine su riječi zbilja ohrabrujuće za svakoga.
Nevjerojatna lakoća postojanja, riječi su koje bismo lako uskliknuli nakon što pročitamo do koje je mjere 83-godišnjakinja pozitivno gledala na odlazak u starački dom. Vitalna je, još uvijek joj je stalo do izgleda, smije se od srca, a za zaključiti je da je za sve to zaslužan pozitivan stav prema životu, sebi, drugima, okolnostima, sudbini.
“Prelijepa, dobro obrazovana 83-godišnja gospođa Ana tog me jutra, točno u 8 sati, čekala u svojoj kući da je odvezem u starački dom. Jednom zauvijek. Imala je pomno uređenu frizuru, kao da je izašla iz frizerskog salona, našminkala se, odjenula kao da ide u kazalište. Gotovo veselo unosile smo stvari u auto i krenule”, svjedoči mlada žena zadivljeno.
Motiv za preseljenje u dom
Potom je otkrila da je suprug gospođe Ane nedavno umro, što je ovu umirovljenicu motiviralo da donese odluku o preseljenju u dom. “Stigle smo i nakon višesatnog strpljivog čekanja u hodniku doma, slatko se nasmiješila kada su joj rekli da je njezina soba spremna. Dok smo išle prema dizalu, od zaposlenice je dobila detaljan opis svoje male sobe, uključujući i duge zavjese na prozoru. Odmah je na to rekla: ‘Sviđa mi se‘. U glasu joj je odzvanjao entuzijazam osmogodišnje djevojčice koja je upravo dobila novog kućnog ljubimca!”
“Ali gospođo Ana, još niste ni vidjeli sobu, strpite se još malo”, rekla joj je zaposlenica koja je hodala uz njih.
Odluka za sreću
A genijalna 83-godišnjakinja je na to rekla: “Ma ne, nije mi važno prvo vidjeti sobu. Sreća je nešto o čemu odlučuješ, a koliko takav stav ima prednosti, shvatiš s godinama. Sviđa li mi se moja soba ili ne ovisi o tome kakav je raspored namještaja, već ovisi o tome kako ja rasporedim misli. Već sam odlučila da mi se sviđa. To je odluka koju donosim svako jutro kad se probudim.”
“Uvijek imam izbor: mogu provesti dan u krevetu, prolazeći kroz poteškoće sumorno misleći na dijelove tijela koji me više ne služe ili se mogu svaki dan ustati i biti zahvalna na dijelovima tijela koji me drže uspravno”, malo je riječi kojima je 83-godišnja Ana rekla veliku životnu mudrost.
Gledate li i vi ovako optimistično na život, nevoljama unatoč?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
