Prati nas

Mozaik

Ne vidi izlaz

‘Muž je bez takta rekao mojima da ne želimo djecu. Jako su se uvrijedili’

Ako imamo određena očekivanja od drugih i još se uvjerimo da su jedina prihvatljiva opcija, kad se izjalove možemo doživjeti leden tuš od kojeg se teško oporavlja. Tako se ne može oporaviti ni bračni par koji je od zeta saznao da nikad neće postati baka i djed – zanijemili su od šoka jer su već kovali planove za unučad.

Objavljeno

|

dluka para da ne želi djecu stvara napetost, dosežući vrhunac tijekom krstarenja. Muževa izjava ostavlja roditelje povrijeđenima i u tišini. Kći se suočava s osjećajem krivnje i traži savjet kako popraviti narušeni odnos. Mogu li isprike popraviti nepopravljivu štetu?
ilustracija: S. Bura/mj

Kako ponovo izgraditi narušen odnos sa potpuno šokiranim roditeljima? Ovo je pitanje nesretna kći javno postavila kolumnistici DailyMaila, Jane Green, objašnjavajući potanko što je prethodilo razdoru.

“Moj odnos s roditeljima nedavno je narušen jer moj suprug nije sposoban držati jezik za zubima. U velikoj sam nedoumici što napraviti kako bih naš život i odnose vratila u normalu. Sve je počelo u rujnu kad smo suprug i ja išli na krstarenje s mojim roditeljima. Krstarenja nisu moj đir, ne voli ih ni moj muž, ali mama i tata su nas nagovarali i kad smo vidjeli koliko su uzbuđeni oko toga, pristali smo pridružiti im se”, objašnjava ova nesretna žena.

Uvijek se osjećala krivom

Tada je u pismu objasnila da su ona i suprug još na početku njihova braka čvrsto odlučili da  ne žele postati roditelji, ali ona o tome nikada nije razgovarala sa svojim roditeljima jer je osjećala krivnju.  

“Kći sam jedinica i oduvijek sam se osjećala krivom što im ne darujem unuke koje stvarno baš očajnički žele. Drugačija je situacija u obitelji mog muža koji dolazi iz velike obitelji i ima mnogo braće i sestara koji imaju djecu pa na njemu nije pritisak. Zato su ga stalna pitanja mojih roditelja o tome počela jako smetati”, napisala je.

“Kulminiralo je pretposljednje večeri na krstarenju jer smo svi za večerom popili čašu vina previše i kad su ponovo krenula ista pitanja, moj muž je izgubio kontrolu i otvoreno im rekao: Mi nikada nećemo imati djecu, odbacite stoga od danas svaku pomisao na to”, otkrila je.

Tišina, bijes i suze

Potom je opisala da je najprije zavladala neugodna tišina, zatim je na scenu stupio bijes njezina oca, a usporedo s tim i suze njene mame.

“Oboje su vrlo brzo nakon toga napustili stol. Zadnju noć krstarenja rekli su da žele jesti sami u svojoj sobi – a kad smo se opraštali na odlasku s broda, među nama je vladala napetost. Prošli su tjedni, već i mjeseci, a oni još uvijek ne razgovaraju sa mnom. Na poruke mi odgovore kratkim i odsječnim rečenicama, a svaki moj pokušaj da im objasnim svoju odluku odbijaju čuti”, povjerila se.

Njezin se suprug, piše na kraju, više puta bezuspješno ispričao zbog ponašanja. “Ne želim mu zamjeriti zbog ovog incidenta, ali bojim se da je zauvijek oštetio moj odnos s roditeljima. Mogu li nešto učiniti da to popravim?”, pita na kraju pisma. U nastavku pročitajte što im je odgovorila kolumnistica.

“Imate pravo na vlastite izbore”

“Kad se posvađamo s članovima obitelji, posebice s roditeljima, možemo se osjećati kao da smo nepovratno slomljeni, ali da bi nam zacijelile rane često nam je potrebno samo vrijeme. Osjećam koliko ste uzrujani zbog ovog raskola. Kažete da se vaš suprug više puta ispričao, iako ne kažete je li se ispričao vama ili vašim roditeljima. Ako pretpostavimo da se ispričao roditeljima, onda vi ne možete učiniti više ništa”, otpisala je Jane Green.

“Vaši izbori su doista samo vaši izbori, donijeli ste ih jer oni odgovaraju vama i vašem životu, a ne vašim roditeljima. Koliko god se svi voljeli i koliko god im bilo teško prihvatiti izbore koje donosite, unatoč tome što se oni s njima ne slažu ili ih čak čine nesretnima, ne smijete se osjećati krivima. Ne morate se tako osjećati krivima ni zbog odluke da nećete imati djecu, koliko god se to njima ne sviđa.”

“Suosjećam i s njima”

“Suosjećam i s njima. Pretpostavljam da će im trebati vremena da prebrode činjenicu da će propustiti životnu fazu kojoj su se veselili. No, vi ne možete učiniti više ništa kako bi umanjili njihovo zaprepaštenje, s obzirom na to da ste već pokušali objasniti svoju odluku.”

“Krstarenja mogu biti pogubna. Zatvoreni zajedno, bez mogućnosti bijega, lako je razumjeti to da je vaš muž na kraju izgubio živce. Svi griješimo, pogrešivi smo i govorimo stvari koje ne mislimo. Važno je tada preuzeti odgovornost za to i ispričati se. Što je i učinio.”

“Koliko god ovo bilo bolno, potičem vas da svojim roditeljima ostavite vremena da zaliječe rane, pustite ih. Koliko god za njih vaša odluka bila bolna, gubitak veze s kćeri jedinicom čini se kao vrlo visoka cijena. Pretpostavljam da će se stoga osvijestiti, ali tek nakon što se pomire s nečim što im se činilo kao toliko šokantna vijest. Do tada se usredotočite na svoj život i odnos s mužem”, mudri su savjetnici uvažene kolumnistice.

Jeste li se i vi našli u nekoj od sličnih situacija? Kako gledate na nesklad između želja mladog para i njihovih roditelja?

Zanima nas vaša priča

Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!

.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.