Marta (71): Susjeda mi je bez pardona rekla da me sijeda kosa postarala  

Ako je za suditi prema odgovorima naših pripadnica ljepšeg spola, mudrije godine ipak donose olakšanje kad je u pitanju opsesija izgledom. Da nije sve u izgledu shvatile su, kaže većina njih, tek u kasnijim godinama – mnoge su se malo opustile tek u mirovini.

Gospođa Marta (71) kaže nam da je imala prirodno crnu, gustu kosu debelih vlasi te su joj se prve sijede vidjele već prije tridesete godine. “To je za mene bio smak svijeta. Odmah sam kosu počela bojiti trajnim bojama, jer mi ništa drugo ne bi primalo na sijede. Ne bi prošla dva ili najviše tri tjedna, krenuo bi izrast, a ja panično zvala frizerku”, priznaje nam.

“Tek kad sam došla u mirovinu, kapitulirala sam. Samo sam ostavila da mi izrastu sijede, sretna što joj uvijek imam kose na glavi. Najprije su mi se svi čudili, jedna mi je malo dalja susjeda rekla da sam se postarala i da me nije za prepoznati. Što reći ne to? Srećom, svakog čuđenja za par dana dosta, pa sam i to prevladala. Frizeru idem svakih pola godine, ako i toliko, na šišanje. Olakšanje neopisivo!” rekla nam je iskreno gospođa Marta.

Mihaela (77): Sa 67 godina poklonila sam šminku

I gospođa Mihaela bila je iskrena. “Kad sam još prije deset godina nazvala kćeri da dođu k meni jer im poklanjam svu šminku prije isteka rok trajanja, rekle su mi da nisam normalna što sam se tako rano ‘opustila’. Rekla sam im na to: čujete li vi sebe? Ja se maltretiram od svoje 17. godine, dosta je bilo, danas si izgledam smiješno namazana.”

“S druge strane sam ih razumjela, jer kad sam ja bila u kasnim tridesetima kao one tada, jednako sam razmišljala. Opterećena frizurom, šminkom i krpicama do bola. Da sam bila pametnija, imala bih danas ušteđevine. Zaboli me duša kad se sjetim kolike tisuće eure sam ostavila za kozmetiku”, kaže nam gospođa Mihaela.

Antea (68): Odnedavno ne bojim kosu

Gospođa Antea (68) također je prestala bojiti kosu. “Vjerujte mi, to je oslobođenje neviđeno. Drugo oslobođenje bilo mi je kad sam poklonila odjeću. Imala sam puno odijela sa suknjom i nisam to više imala gdje nositi. Nešto sam dala snahi, nešto si je izabrala nećakinja. Ormar mi je odjednom prodisao, a s njim i ja. Sada nosim ležerniju odjeću i ne gomilam više robu”, rekla je.

Vlatka (73): Izgled mi je nekad bio opsesija

“Većinu svog života brinula sam, pomalo opsesivno, o svom izgledu. Mislila sam, kao i većina mojih prijateljica i kolegica, da trebam biti savršena. Odoljela sam ipak plastičnim operacijama i botoksu. No, i dalje kosu bojim u svijetlo smeđe, s plavim pramenovima. Tu si ne mogu pomoći, nisam spremna na sijede. Za ostalo me nije toliko briga”, doznajemo od gospođe Vlatke.