Mogu li ljudi biti dobri kršćani, bez odlaska u crkvu?

Među našim čitateljima, pokazale su to brojne rasprave, mnogi za sebe kažu da su vjernici, iako ne odlaze u crkvu na službe. Razlozi njihovog otpora su brojni; kažu da je vjera za njih privatna stvar i pronalaze izravniji put do Boga. Mnogi su razočarani samom institucijom Crkve i svećenstvom, prvenstveno im zamjerajući pretjeranu vezanost uz materijalna bogatstva i brojne pedofilske skandale.

No, ne treba zaboraviti i da mnogi ljudi ne odlaze na službe zbog neurednog životnog i radnog rasporeda, pri čemu se pripadnost vjerskoj zajednici doživljava dijelom kulturnog nasljeđa i nacionalnog identiteta. Mogu li ljudi biti kršćani, bez odlaska u crkvu? To je pitanje postavljeno na platformi za dijeljenje znanja i iskustava Quora, a mi smo vam odabrali nekoliko najzanimljivijih odgovora.

“Smatram se kršćankom, ali trenutno ne idem u crkvu. Obično to smatram neukusnim. Kad sam odlazila u crkvu, završila bih okružena s ljudima s kojima se u većini stvari nisam slagala. Umjesto molitve, u svojoj glavi sam se svađala s propovjednikom, a nisam imala priliku objasniti. Ništa u tom iskustvu nije mi pomoglo da se osjetim bliže Bogu, a ako išta, natjeralo me da se udaljim od vjere”, navela je komentatorica koja nije spremna na slijepu poslušnost i prihvaćanje svega što su joj svećenici govorili.

Subesjednik koji se predstavio liberalom ponudio je svoje mišljenje. “Crkva nije obavezna da biste bili kršćanin. Vjera jest. I prakticiranje učenja Isusa Krista. Odrastao sam u crkvi. Više ne idem, ali i dalje vjerujem i još uvijek pokušavam biti najbolja osoba prema Kristovom učenju. Nedjeljno jutro posvećeno Bogu nije obavezno, ali svaki dan jest da biste bili kršćanin”, naveo je.

“Tehnički, Crkva su ljudi, a ne zgrada – crkva. Prvi kršćani sastajali su se u domovima. Možda je Crkva kriva zato što mnogi kršćani ne žele odlaziti na mise. Osobno ne idem u crkvu, a imam odnos s Bogom. I neću ići u crkvu dok se ne prestanu svađati među sobom”, jedno je od ponuđenih mišljenja.

“Odnos s Bogom je između vas i Boga. Osobno ne marim za samoproglašene pravednike i osuđujući stav organizirane religije. Svoju vjeru prakticiram sam ili s vrlo bliskim prijateljima. Bog nije zgrada, Bog je u vama. Trebali biste štovati svog Boga, ali bitna je poruka i način na koji je primjenjujete u svom svakodnevnom životu. Pokušajte razmišljati kao što Bog misli. Budite milostivi i opraštajte drugima i ne osuđujte ih za njihove grijehe. Sud je Božji posao, a ne naš. Čini dobro i budi dobar. To je bit”, sažetak je popularnog razmišljanja kojeg je ponudio sudionik koji ne ide u crkvu, a ipak se smatra vjernikom kršćaninom.