Prati nas

Povjerljivo

razočarana do bola

Zrinka (61) je djeci kupila stanove, gorko je požalila

Gospođa Zrinka (61) piše nam da je djecu odgojila kao samohrana majka koja se u svemu žrtvovala za njih, uvjerena da će oni to jednog dana znati cijeniti. No, priznaje da je gorko požalila svoje odluke koje se tiču podjele imovine.

Objavljeno

|

Slika Zrinke, tužne samohrane majke koja je svoju djecu podržavala i osigurala im stanove, ali su je oni ipak razočarali, pokazujući pohlepu umjesto zahvalnosti. Ova priča o obiteljskoj dinamici otkriva težak teret pohlepe i nedostatka poštovanja, težinu majčine brige i razočaranja.
ilustracija: S. Bura/mj

Nikad nije bilo i nikad neće biti sreće u obitelji u kojoj je pohlepa sjela na mjesto zahvalnosti. Nesretno se osjeća i majka Zrinka koja nam piše da je kao samohrana majka srce i dušu i imovinu dala za to da djecu postavi čvrsto na noge i pusti ih u samostalan život. Njima to nije bilo dovoljno.

“Samohrana sam majka koja je jako razočarana svojom djecom. Imam ih troje, bila sam im i otac i majka. Sada su već odrasli, sinovi imaju 32 i 35 godina, a kći je napunila 23. Pomogla sam im da se osamostale, ali nikad nije bilo dovoljno”, tumači nam na početku žalosnog pisma.

Kad se obitelji okrenu leđa

“Mlađi sin je od kuće otišao sa 18 godina. Morala sam prodati kuću da mu kupim stan, a kada sam sve to napravila, rekao mi je da sam najgora majka na svijetu. Društvo, alkohol i drugi poroci bili su mu najvažniji, a obitelj ništa. Štoviše, vrijeđao nas je i širio ružne priče o nama”, povjerila nam se razočarana majka Zrinka.

Kad je prodala kuću i kupila sinu stan, ostalo joj je novaca za staru kućicu koju je trebalo urediti da se u njoj može pristojno živjeti. “Uredila sam kuću kreditom koji sam uzela na pet godina i uredno ga otplaćivala. I što se dogodilo? Sada se pak oglasio moj stariji sin, za kojega nikada nisam mislila da će biti ono u što se pretvorio. Tražio je da i njemu dam njegov dio”, piše nam.

Prodala i drugu kuću

“Prodala sam i ovu kuću i novac podijelila na dva dijela. Moj dragi sin dobije svoj dio i od toga kupi stan. Nakon dvije godine je taj stan prodao i preselio u stan djevojke koju je poznavao godinu dana. Nije mi to sjelo, jako me rastužilo, jer se nije osigurao, nema više svoga doma, a novac gubi vrijednost i lako se potroši. Bojala sam se da će veza doći do kraja, a on završiti na ulici. Pokušala sam mu to objasniti, ali nažalost postigla sam suprotno. U njegovim očima sam ništa”, objašnjava ova tužna majka.

Otkako mu je rekla da se zaštiti za moguće crne dane, otpisao ju je. “Ne pričamo i ne posjećujemo se. Rekao mi je da će biti kako ja želim, cinično. A samo sam htjela da bude osiguran i da ne završi na ulici”, objašnjava majka Zrinka.

Potom je rekla da i s kćeri ima problema. “S dijelom novca koji mi je ostao kad sam podijelila sa starijim sinom, opet sam našla starinu koju sam osvježila uz malo kredita i ulaganja, kako bi s kćeri imala kakav-takav krov nad glavom. Nažalost, u ovoj kući nemam mira, dolazi joj previše ljudi, a najviše loših. To jako negativno utječe na nas, a kći ne razumije u čemu je problem”, kaže majka koja svaki dan gleda što treba i što ne treba.

Sada i kći traži svoj dio

“Ni kći me ne razumije, sada i ona želi svoj dio, svoj stan, da ode. Nije ju briga kako ću i gdje ću ja. Ponaša se kao princeza, ništa ne mora raditi, ja joj dođem kao sluškinja. Rekla mi je: Prodaj mama kuću, ti si kupi neku kućicu u prirodi, gdje nema ljudi, a meni kupi stan, pa moram negdje biti dok idem na fakultet. Znači, draga kćeri, ni ti me ne želiš, ali moj novac želiš”, misli su koje ovoj majci svakodnevno prolaze kroz glavu.

Kako otkriva, često na našem portalu pročita ispovijesti baka i djedova koji se žale na unučad. “Nakon svega što sam prošla s djecom, i kad čujem kakvi znaju biti unuci, prođe me želja imati ih. Ne želim da me iskorištavaju kao moja djeca. Imam 61 godinu i pitam se, gdje sam pogriješila, zašto sam im sve dala.”

“Bilo bi bolje da sam uživala i da nisu dobili ništa dok sam živa. Trebala sam ih pustiti da se kao hijene kolju za ono malo što bi im ostavila nakon smrti. Ovako sam ih osigurala, a oni me nimalo ne cijene”, teške su i sumorne riječi ove samohrane majke koja je u sedmom desetljeću života i uz troje djece strepi hoće li joj u dubljoj starosti itko pružiti ruku.

Zanima nas vaša priča

Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!

.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.