Boža (70): Susjedin muž pije pa viče, susjeda svaki dan pobjegne k meni

“Suprug moje drage susjede, koju poznajem otkad smo doselile u zgradu kao tek udane žene, svaki dan iza ručka krene piti. Nije nasilan kad previše popije, ali je verbalno naporan. Ne mora ni podići ton, ali toliko priča, tumači, raspravlja, fantazira i filozofira, da postaje nemoguće živjeti kraj njega”, kazuje nam gospođa Boža.

Tada njegova supruga, gospođa Anđa, kuca prvoj susjedi na vrata. “Čim mi potiho pokuca tamo oko pol’ tri, tri, znam da je ona. Otvorim joj bez puno pitanja. Skuham nam kavu ili čaj, ostane dok ne čuje da je zaspao. Taj scenarij ponavlja se otkad je moja Anđa u mirovini, već nekih četiri godine jer je ona dugo radila”, doznajemo od umirovljenice Bože.

“Nikad joj nisam zatvorila vrata”

Pokušala je susjeda Anđa, priča nam nadalje, supruga dati na odvikavanje, ali nije išlo. “On je funkcionalni alkoholičar koji se nakon ručka naspava pa se onda navečer opet malo pribere, i tako u krug. Pokušala mu je sakrivati vino, ali onda bi sišao u kafić ispred zgrade, pa bi to bilo još gore, jer ima malu penziju koja bi mu se začas istopila na poroke”, kaže.

Žao joj je susjede, voljela bi joj i drugačije nekako pomoći jer nema kud iz svog čemera. “Sad su u penziji, a penzije su kakve jesu. I da ga hoće ostaviti, nema kud s tim primanjima. Na sudove joj se neće, a bez suda njezin muž neće htjeti prodati stan i podijeliti novce, da si kupe garsonijere. Nikad joj nisam zatvorila vrata, niti neću”, govori gospođa Boža.

Ne znamo što nas čeka

Ponekad susjedine jadikovke ostave traga i na njoj. “Nisam ni ja bez svojih briga, i mene već muči zdravlje i imam visoki tlak. Ponekad bih si popodne legla ili pogledala neku seriju, a ja moram slušati nju.”

“Dogodi mi se i da ne mogu zaspati od njezinih problema, mota mi se to sve po glavi. A opet si kasnije mislim, i ja sam sama, kći je inozemstvu, ne znam što me može snaći. Mislim da bi i ona meni pomogla”, kaže.

“I još sam joj na nečemu zahvalna, suprug mi je za života često bio na službenom putu, a ja u gradu nisam imala nikoga, bila sam sama s kćeri. Kad god sam trebala nešto obaviti, primila je moju kći k sebi pa se igrala s njihovim klincima. Nikad me nije odbila. Tako se i ja trudim ostati strpljiva i uz nju, kako se ono kaže, u dobru i zlu”, rekla je vjerna susjeda Boža.