Svi konstruktivni, uljuđeni i dobronamjerni komentatori i njihov doprinos svakoj su digitalnoj zajednici dobrodošli i potrebni. Ta tko ne bi volio imati pametne i pristojne komentatore čiji su objave na ponos njima samima, ali i stranici na kojoj ih objavljuju?
Ali, imamo problem. Društvene mreže su u slijepoj ulici. Neka istraživanja pokazuju da čak šest od deset podijeljenih članaka na društvenim mrežama nisu pročitale ni osobe koje su ih podijelile. Situacija je još gora s komentarima. U gotovo devet od deset komentara, osobe koje su ih napisale nisu pročitale članak koji komentiraju.
Naime, ljudski razvoj ne prati streloviti razvoj tehnologije koja sada nudi neslućene mogućnosti javnog izražavanja i onima koji se ne znaju izražavati. Riječ je o ljudima koje prije društvenih mreža nismo imali prilike čuti osim u kućnim okruženjima, a sada su dobili mogućnost biti javni i glasni. Silno žele tu mogućnost iskoristiti, ali se u tome ne snalaze najbolje. No to ne znači da ne mogu postati bolji pa čak i odlični. Jer nitko se nije rodio sa znanjem javnog komuniciranja. Sve je stvar volje i ulaganja u sebe.
Kako poboljšati performanse na društvenim mrežama?
Nulto pravilo je čitanje prije komentiranja. Komentiranje bez čitanja je nepristojno. Osoba koja je pročitala članak ima veće izglede za napisati kvalitetan, pristojan i točan komentar ispod tog članka, a koji zaista ima veze s postavljenom temom.
Postoji nekoliko pravila koje dobronamjerni i obrazovani komentatori slijede. Za održavanje dobre atmosfere najvažnije je da komentiraju navode i informacije, a ne osobu koja ih iznosi. Dobar komentator vodi se mišlju da pametni ljudi komentiraju ideje, pristojni ljudi komentiraju događaje, a ostali ogovaraju druge.
Mi i vi
Također, dobar komentator izbjegava generalizacije i svrstavanje u tabore. Svjestan je da postoji druga strana, želi je čuti i stavlja se u njenu situaciju da bi bolje razumio. Osvijestio je činjenicu da njegovo iskustvo nije pravilo i da drugi ljudi imaju drugačija iskustva. Nikada ne reagira instinktivno jer je svjestan odgovornosti za vlastitu javnu riječ.
Ne mora se imati mišljenje o svemu
Poželi li neki podatak osporiti ili iznijeti svoj stav, argumentirat će sve to lako provjerljivim i javnosti dostupnim podacima. Ne koristi upornost umjesto provjerljivih i javno dostupnih podataka. Ne ignorira činjenice koje mu ne idu u prilog te zna da je posve poželjno i inteligentno promijeniti stav u svijetlu novih činjenica koje su mu podastrte.
Pametan komentator zna da “imati mišljenje” nije isto što i “biti u pravu” ili “znati”. Ne trudi se imati mišljenje o svemu. Dapače, o stvarima o kojima nije dovoljno educiran nema mišljenje koje želi javno podijeliti i jasno to kaže. Kada mu se ukaže na pogrešku ili ga se pita za dodatno pojašnjenje, ne shvaća to kao uvredu. Drago mu je da može pojasniti i podijeliti svoje znanje.
Potvrđuje se pametnim i pristojnim komentarima, a ne nasiljem
Prije nego objavi komentar na nečije izjave ili na neki novinarski prilog, pristojna osoba i dobar komentator će se zapitati je li svrha tog komentara uvrijediti ili poniziti osobu čije izjave komentira. Ako je, neće objaviti taj komentar. Komentar je slika osobe koja ga je napisala, a tu sliku gledaju prijatelji, obitelj, ali i ostatak svijeta.
Nasilja na društvenim mrežama ima i previše, a posebno je tužno kada dolazi od starijih osoba koje bi trebale biti primjer mladima. Nažalost, mnogi čeznu za potvrdom vlastite vrijednosti i čine to na pogrešan način – ponižavajući druge.
Poštuje pravila, nije nametljiv i ne misli da je poseban
I napose, dobar komentator nije nametljiv. Poštuje prirodu i pravila stranica i grupa koje mu daju prostor za komentiranje. Zna da svaka stranica ili grupa ima pravo birati svoju publiku. Kada ga se upozori na neprihvatljivo ponašanje, ne nastoji djetinjom upornošću “biti u pravu”, već zrelo analizira vlastite postupke i poruke koje su mu poslane.
Zna i da pravo na mišljenje i slobodu govora jamči samo to da svoje mišljenje može izreći bez kaznenog progona. Ali to ne znači da su sva mišljenja jednako vrijedna i da ih treba uvažavati kao kvalificirana i utemeljena.
Pravo na slobodu govora ne znači da svatko ima pravo svačiji prostor koristiti za iznošenje štetnih, neutemeljenih, uvredljivih i nekvalificiranih mišljenja.
