Povjerljivo
Meri (80): ‘Praunuci nas tjeraju iz kuće, i ruku su digli na nas’
Svako malo se uvjerimo da, kad su u pitanju poremećeni obiteljski odnosi, uvijek može gore od goreg. Ovaj put nam je umirovljenica Meri povjerila svoju tešku sudbinu iz koje ne vidi izlaz jer niti ima zdravlja, niti novaca, niti su joj institucije ponudile prihvatljivo rješenje.
Sramota ju je, piše nam 80-godišnja umirovljenica Meri, uopće iznositi obiteljske probleme, ali ne može ih više ni držati u sebi. “Već sam vam se davno željela javiti, ali neugodno mi je što će reći naši prijatelji i znanci u drugim gradovima. Želim stoga ostati anonimna.”
“Skratit ću ipak svoju jako dugu i tužnu priču, nažalost, zbog operiranih očiju mučim se pisati”, objašnjava u uvodu gospođa Meri. Ona ima 80 godina, a suprug 75 te su oboje u situaciju da idu ka nemoći. “Stari smo i bolesni, a naša kći uopće ne mari za nas. Vidimo da bi trebali u starački dom, ali ne možemo zbog vrlo malih mirovina”, piše nadalje.
Potom objašnjava da su se po tom pitanju obratili i socijalnoj službi, no uz mirovinska primanja za odlazak u dom trebali bi dati i sve što imaju: malu kuću od 50 kvadrata, suprugovu naslijeđenu četvrtinu stana te njezino zemljište na otoku.
Nemaju mira
Čini se, može se iščitati iz pisma, da smatraju da je ulog za smještaj u dom njima prevelik te bi radije još malo uživali u svojoj maloj kući. No, za njih tu nema ni mira ni uživancije, jer su im u kuću uselili praunuci. Oni su zapravo ti koji ih požuruju iz kuće van.
“U kuću su nam se uselili praunuci, tjeraju nas van, prijete nam i čak su digli ruku na nas. Već punih sedam godina trpimo njihov teror. Nitko ne reagira, i ustanove su zakazale i čak i kad su nam pucali u vrata, nisu ih udaljili od nas”, tvrdi ona.
Očajni su
“Očajni smo u ovim poznim godinama. Zar nema pravde, zakona? Čini mi se na žalost da se ovdje sve rješava preko šanka ili kreveta. Životi su nam u opasnosti, kome se god obratimo nitko ne mari. Pisala sam čak ministru Božinoviću. Želimo smo po svim zakonima i Ustavu proživjeti miran i dostojan život, ovo malo što nam je ostalo”, piše utučena gospođa Meri.
“Ne spavamo ni noću ni danju od namjernog nabijanja, smrada od fekalija koje pred našim vratima ne čiste nakon što njihov pas obavi nuždu. Suprug je plućni bolesnik, ima astmu i guši se od toga. Vapimo za pomoći”, svjedoči naša 80-godišnja čitateljica.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
