Prati nas

Povjerljivo

Teške odluke

Meri (67): Četvero djece dobiti će sve, a jedna kći ništa. Sama si je kriva

Majka, koja je svako svoje dijete devet mjeseci nosila ispod srca, ne može jedno voljeti više od drugoga. Gospođa Meri povjerava nam da ih je rodila petero i sada, kad su odrasli, jednako je željna vidjeti svakoga od njih, baš kao i njihove supružnike i naravno, unučad. No, obiteljske prilike nisu posve idilične.

Objavljeno

|

Od petero djece, koja su danas u odrasloj dobi, jedno je dijete odbacilo gospođu Meri. Ta rana joj onemogućuje uživanje u životu. U povjerljivom pismu, piše o svojoj boli i strahu da će odbjegla kći nakon njezine i suprugove smrti zagorčati život ostatku obitelji.
ilustracija: S. Bura/mj

Od petero djece, koja su danas u odrasloj dobi i imaju svoje obitelji, gospođu Meri jedno je dijete odbacilo. Ta je rana peče i ne može u svoj punini uživati u životu. O tome nam piše u povjerljivom pismu, prepunom bojazni da bi odbjegla kći nakon njezine i smrti njezinog supruga, ostatku obitelji mogla zagorčati život.

Najprije nam je ukratko opisala svoje životne okolnosti. “Imam 67 godina i živim sa suprugom u predgrađu velikog grada. Imamo petero djece i svakome smo tijekom odrastanja nastojali i uspjeli pružiti sve uvjete za kvalitetno školovanje. Svakom smo djetetu platili i polaganje vozačkog ispita, što nije bio mali izdatak.”

Trudili su se oko svih petero

Potom kaže da niti jedno dijete ni u čemu nije oskudijevalo. “I suprug i ja uvijek smo bili uz njih i tu za njih, u svemu smo im pomagali koliko god je to bilo u našoj moći. Danas svatko od njih ima svoju obitelj. Četvero od njih redovito nas posjećuju, uvijek dođe cijela obitelj I to nas veseli”, piše nam.

Oglas

Potom nastavlja: “Ako ne mogu doći k nama, zovu nas. Nikada još nisu zaboravili naše rođendane i godišnjicu braka. To je ono što čovjeka čini sretnim. Sreću nam kvari samo jedno“, nagovijestila je da nešto ipak remeti njihov mir.

Dugih osam godina

“Jedna naša kći sve je to zaboravila. Nikad ne nazove, a kamoli da bi došla k nama, u svoju rodnu kuću. Prošlo je od toga već dugih osam godina. Sada smo donijeli odluku da ćemo je izbaciti iz oporuke, ne želimo joj ostaviti baš ništa”, piše Meri koja potom objašnjava da se dugo kolebala oko ove odluke.

Ma koliko to ovom bračnom paru to teško palo, odluka je čvrsta. “Prije svega, štitimo sebe, ali isto tako ne želimo da sestrama i braći zagorčava život jednom kad nas ne bude. Teška srca moramo to napravit, ma koliko nas to boljelo jer je i ona naše dijete. Molim vas za mišljenje, je li to u redu potez? Napominjem da time samo želimo zaštiti djecu koja su to zaslužila”, napisala je gospođa Meri.

No je li to potez koji treba napraviti bez sagledavanja svih mogućih posljedica. Naime, razbaštinjenje jednog djeteta može pogoršati njegove odnose s braćom i sestrama. S druge strane, možda uključivanje djeteta u oporuku može dugoročno pomoći u stvaranju boljih odnosa s braćom i sestrama. Više o tomu kada i kako dijete izbaciti iz oporuke možete pročitati ovdje , dok o sve o oporukama potražite na ovoj poveznici.

Zanima nas vaša priča

Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!

Oglas
.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.