Kako objašnjava umirovljenica Zinka, u strahu je da bi mogla ostati bez krova nad glavom. “Moj se sin na ostavinskoj raspravi odmah odrekao imovine u moju korist. Kći koja živi u inozemstvu nije se pak ni pojavila, iako je uredno dobila pozive. Kada je javna bilježnica ustanovila da neće doći, donijela je rješenje prema kojem ja posjedujem dvije trećine kuće, vikendice i auta, a jedna trećina od svega navedenog glasi na nju”, doznajemo. Tu napominje da je sama platila i troškove ostavinske.
Dolazimo i do srži problema – uz imovinu, naslijedile su obje i dva kredita koje bi trebale otplaćivati prema navedem omjerima.
“Kao prvo, mislim da je veliki javnobilježnički propust što u rješenju nije preciziran iznos tih kredita niti konkretni iznos koliko točno moram plaćati ja, a koliko ona. A ona za kredite ne mari pa su meni banke sjele za vrat. Kad sam vidjela da vrag odnosi šalu, počela sam sama plaćati oba kredita, i to od svoje male mirovine”, piše nam zabrinuta umirovljenica Zinka.
Naplate samo stižu
“Porez na vikendicu i grobno mjesto također plaćam ja, kao i sve kućne popravke”, otkriva. Potom otkriva da je daleko nakon zaključene ostavinske kći ipak pokušala riješiti se i imovine i kredita, te je kod javnog bilježnika ovjerila papir na kojem je napisala da se svega odriče i da sve ostavlja majci.
“Bilježnik je to poslao na sud, a sutkinja to nije priznala već je donijela rješenje da se ostaje stanje kakvo je zaključeno na ostavinskom postupku, dakle meni ostaju dvije trećine, kćeri jedna trećina”, doznajemo. Raspitala se, piše nam, što joj je činiti – obveze dolaze na naplatu, a kći uporno odbija plaćati svoj dio.
“Predloženo mi je da tužim kćer ili se s njom pokušam nagoditi. Besmisleno mi je suditi se, jer jedan je kredit za auto, a drugi za vikendicu. Najviše me ipak brine nekretnina u kojoj sada živim. Ja sam je donijela u brak kao stanarsko pravo, ali sam dopustila suprugu da je otkupi na svoje ime, pa je kći dobila udio. Sada mi prijeti da će ona sve to prodati u bescjenje, zajedno s mojim dijelom. Puno je tu zavrzlama s njom i istinski se bojim ulice,” piše nam.
“Što se tiče drugog prijedloga, da se s njom nagodim, tu sam nemoćna jer ona jednostavno ne želi raspravljati sa mnom. Niti želi čuti za bilo kakve kredite, poručila mi je da smatra da smo ih bez veze dizali i potrošili. Ne želi čuti ni o popravku krova. Nema nade da bi se mogle dogovoriti, ne znam što mi je činiti”, stoji u pismu umirovljenice Zinke.
Što kaže zakon?
Podsjetimo, Zakon o nasljeđivanju propisuje da nasljednici odgovaraju za ostaviteljeve dugove. Ako ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno, ali svaki samo do visine imovine koju je naslijedio.
Pri tome treba znati da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud ne pazi po službenoj dužnosti nego samo po prigovoru nasljednika.
Ono što iznenađuje mnoge jest da kada se odreknete nasljedstva u nečiju korist, recimo brata, majke ili sestre, to ne znači da ste se i odrekli duga. Jer odricanje u korist određenog nasljednika nije isto što i odricanje od nasljedstva jer se praktično radi o ustupu nasljednog dijela.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
