Cipele su jedna od stvari koje nas razlikuju od životinja. Ne samo da su fantastične, nego i štite naša meka i ne baš najbolje dizajnirana stopala od ozljeda. Svaki prst koji sam ikad slomila, slomila sam dok nisam nosila cipele.
Unatoč njihovoj neprocjenjivoj vrijednosti za ljudsku rasu, mnogi ljudi ne dopuštaju gostima hodanje u cipelama u njihovom domu. Neki od njih vjeruju da će prisiljavanje posjetitelja da skinu cipele prije nego što prođu kroz njihova vrata pomoći u održavanju poda čistim od vanjske prljavštine.
Nisam divljakuša. Ako ulazim u dom nekoga čija kultura kaže da je nošenje cipela znak nepoštovanja, ako su moje cipele prekrivene snijegom, blatom, krvlju, bilo kakvim umacima, lavom, izmetom, betonskom prašinom ili biomedicinskim opasnim otpadom, naravno da ću ih skinuti. I ne treba mi nitko to reći.
Ali zabranjivanje cipela samo radi čistoće poda je kao da donosite pištolj na borbu jastucima. Ako niste znali, postoji učinkovit staromodan način za postizanje čistog poda bez vrijeđanja mojih higijenskih navika ili ugrožavanja mojih nježnih, osjetljivih, ispaćenih stopala. Zove se otirač.
U nekim drugim domovima, u kojima gostima ne dopuštaju nositi cipele, vlasnici se ne boje prljavštine. Boje se bakterija. Za te ljude, cipele su superširitelji zaraze. Vjerojatno su se uplašili studije iz 2008. koju su proveli znanstvenici sa Sveučilišta Arizona i koja je otkrila da 96 posto potplata cipela ima fekalne bakterije poput E. coli. Odvratno, zar ne? Mora da su cipele đavolje djelo.
Bakterije su posvuda, nitko ne umire od bakterija s poda
Oh, čekajte! Ispostavilo se da je E. coli zapravo posvuda. Vjerojatno sada sjedite u hrpi E. coli. “Kada ljudi vide (studiju iz Arizone), jednostavno su užasnuti”, kaže Elizabeth Scott, profesorica mikrobiologije na Sveučilištu Simmons i osnivačica Međunarodnog foruma za kućnu higijenu. “Za mene to uopće nije iznenađenje. E. coli je posvuda.”
A što je s bebama? One su mašine za proizvodnju fekalnih bakterija. Pitala sam dr. Scott je li imati bebu u kući zapravo opasnije za čistoću doma od mojih cipela. “Nemojte reći da sam to rekla”, kaže ona, “ali bebin izmet sigurno je opasniji.”
Što je s kućnim ljubimcima? Ako se usudite, razmislite što se nalazi na njihovim bosim šapama. Ipak, ne vidim te vlasnike kuća kako tjeraju svoje goste da ostave svoje bebe i pse na pragu, zar ne? Licemjerje.
Umjesto toga, licemjerni vlasnici odabiru liniju manjeg otpora pa pokazuju na moje cipele, šaljući neizgovorenu poruku, “Dobrodošla u naš dom, gdje je tvoja prljavština prljavija od prljavštine koju već imamo po cijelom podu.”
Ne može se svatko lako izuti
Da bi se pojačala uvreda, slijedi fizički izazov skidanja cipela. Osim ako nema pažljivo postavljene stolice, klupe ili stolice na ulazu, posjetitelji s cipelama moraju se nasloniti na zid kako bi skinuli cipele. Što ako je gost stariji ili slab ili jednostavno nema dobru ravnotežu?
Zbog mojih slomljenih prstiju i srodnih zglobnih problema, teško mi je skinuti cipele čak i u najboljim uvjetima. Što ako se prevrnem i ozlijedim jedan od rijetkih neoštećenih dijelova tijela dok se pridržavam vašeg smiješnog pravila o domu bez cipela? Kada se prestanete smijati, osjećat ćete se stvarno krivima zbog toga.
Kada sam bosa, stopala su potpuno izložena bezbrojnim kućnim prijetnjama: nogama stolaca, postoljima kreveta, štokovima, noževima koji padaju, nasumičnim Lego kockicama, i ne daj Bože da se je netko igrao s klikerima.
Što je s mojim čarapama?
Razmotrite i ne tako malu prijetnju za čarape. Nijedne najlonke ne mogu preživjeti noć bez cipela. Zašto jednostavno ne bih ostavila cipele na sebi i dala vam novac koji bih potrošila na nove skupe najlonke? Možete ga iskoristiti za unajmljivanje čistačice koja će sanirati nered koji sam napravila svojim cipelama. Zadržite ostatak, sigurno će ga biti.
Zadržite smrdljive papuče za sebe
Molim vas, nemojte mi nuditi par papuča za goste. Izgledam li kao da želim nositi par groznih papuča koje su prije mene nosili potencijalno deseci stranaca? U njima ima osušenog znoja s nogu i mrtve kože. Radije biram E. coli, hvala.
Ako zaista imate dom u koji se ne ulazi u cipelama, trebali biste znati da vjerojatno ugrožavate zdravlje svoje obitelji, a ne samo njihova stopala. Izloženost niskom nivou prljavštine, poput one koju donose prijatelji koji odbijaju skinuti cipele, zapravo pomaže donijeti malo vanjskog svijeta unutra.
Suočavanje s vanjskim mikrobiomima jedan je od načina na koji se razvija ljudski imunitet, kaže dr. Scott. Volite svoju djecu, male vreće fekalnih bakterija, zar ne? Radi zdravlja moraju pojesti malo prljavštine u ovom životu pa zašto ne bi počeli kod kuće? Odrast će zdravi i jaki, imat će odlične poslove i zarađivat će puno novca te će vas izdržavati u starosti.
Što se mojih cipela u vašem domu tiče: osim ako nema nečeg stvarno gadnog vidljivo zalijepljenog za đon, trebale bi ostati na mojim stopalima. Osim ako mi ih osobno ne želite skinuti. A tada, prijatelji, snalazite se sami.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
