Mnoge bake redovito čuvaju svoje unuke. Ja to odbijam i zbog toga nisam loša baka. Odgojila sam petero djece bez pomoći bake koja je živjela tisućama kilometara daleko. U isto vrijeme radila sam u dječjem kazalištu koje smo muž i ja osnovali.
Snalazili smo se oslanjajući se na bejbisterice. Dogovarali smo se i s roditeljima u kvartu tko će koji dan čuvati djecu svih nas. Je li to bilo savršeno rješenje? Nije, ali nikad nisam zamjerala, niti mi je palo na pamet kriviti majku što nije sve ostavila, preselila se u naš grad i preuzela tu ulogu.
Moja sjećanja na nju, kao i sjećanja moje djece na njihovu baku, odnose se na osobu koja ih je beskrajno voljela i voljela biti s njima, ali ne po dogovoru ili iz obveze. Sada, s dva unuka i trećim unučetom na putu, imam isti stav kao i moja majka.
Uživam u svom životu
Obožavala sam biti mama, čak i u onim užurbanim godinama s petoro djece mlađe od deset godina. Isto tako, veselila sam se kraju mijenjana pelena i prestanku gaženja po Lego kockicama. Sa 67 godina konačno mogu raditi kao spisateljica s punim radnim vremenom i uživam u zrelim godinama života.
Provodim puno vremena s dečkima, ali moj sin i snaha inzistiraju na tome da angažiraju nekoga kad izlaze, osim ako se ja izričito ne ponudim čuvati ih. Kao rezultat toga, nikad se ne osjećam iscrpljeno ili preplavljeno. Nisam vezana obaveznom satnicom čuvanja djece svaki dan ili svaki tjedan.
Shvaćam da je besplatan baka-servis velika pomoć roditeljima koji nemaju druge mogućnosti i odajem počast bakama i djedovima koji su zdravi, izdržljivi i žele preuzeti te uloge. Ali znam da više nisam idealna cjelodnevna čuvalica.
Iako se trudim ostati u pristojnoj formi, ne mislim da bih mogla trčati za malim djetetom po cijelom igralištu a da se ne srušim. Ako se igramo na podu, tražim komad namještaja za koji se mogu uhvatiti i pridignuti. Zaspim čitajući basne nakon 19 sati. Moji unuci obožavaju igrati Monopol sa mnom, a lovice i košarku s njihovom 17-godišnjom dadiljom koja uvijek ima dovoljno energije za te aktivnosti. I upravo tako treba biti.
Već sam odradila posao majke
Ne bih trebala braniti svoj izbor niti biti smatrana sebičnom jer sam odgojila djecu i ne želim sve to ponavljati u puno starijoj dobi. Kao i moji drugi prijatelji, bila sam dobra majka punih 30 godina. Zar nam sada nije dopušteno raširiti svoja staračka krila i pokrenuti poslove, baviti se umjetnošću, vratiti se školovanju ili malo putovati? Zašto ne osuđujete umirovljenog radnika jer se nije odmah vratio na svoj bivši posao – bez ikakve naknade? To je ono što se događa kada iznosite štetne generalizacije o tome da starije žene trebaju biti korisne društvu.
Moje ruke su spremne za nježno držanje mog novorođenog unučeta koji će doći za nekoliko tjedana. Volim ići na nogometne utakmice starijih unuka i na njihove školske koncerte. Užitak je i privilegija biti važan dio njihovih života, čak i ako nisam ona koja ih svakog jutra vodi u školu ili ih vozi na svaki pedijatrijski pregled. Uvijek ću rado biti rezervna opcija njihovim roditeljam, bez pretpostavke da je svaki dan hitna situacija.
Moji unuci znaju koliko ih volim, a to se ne mjeri satima dadiljanja. Možemo i trebamo poštivati svakoga u njegovim odlukama. U konačnici, mi bake i djedovi smo svi na istoj strani.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!