Financiranje odrasle djece problem je s kojim se susreću brojni roditelji, no o toj temi nerado govore. Jedna od rijetkih koja je progovorila anonimno je umirovljenica koja je zatražila savjet od kolumnistice Abigail Van Buren, čije savjete, uključujući i nas, prenose brojni svjetski mediji.
“Kako mogu pomoći svojoj kćeri koja se financijski utapa, a da pritom i sama ne potonem? Živim ugodno, ali to bi se moglo promijeniti u trenu, bilo zbog moždanog udara, pada ili potrebe za njegom”, piše ova umirovljenica.
Kći joj je, obrazlaže, radila cijeli život. Sada ima 50 godina i u toj nezgodnoj dobi završila je kao tehnološki višak u valu otpuštanja radnika. Nije uspjela pronaći posao u struci i više nema prava na naknadu za nezaposlene. “Ne krivim je za gubitak posla, ali mislim da se mogla zaposliti izvan struke, barem honorarno na neko vrijeme. No, to nije učinila, a potrošila je sav novac koji je imala”, kaže ova majka.
tekst se nastavlja ispod oglasa
“Nešto novca sam joj ‘posudila’. Rekla sam joj da to nije trajno rješenje. Nije me pitala za mišljenje, ali rado bih joj ga dala. Imala bi dovoljno novca za život da nije prije nekoliko godina potrošila cijelo bogatstvo. Naime, naslijedila je nešto manje od 300.000 eura, ali tog novca više nema”, piše očajna umirovljenica.
Majka ima grižnju savjesti
Sada, dodaje, živi s grižnjom savjesti, pogotovo kad si kupi nešto za kuću ili ode s prijateljicama na ručak jer je svjesna da joj kći oskudijeva i da je korak do beskućništva. “Moja kuća dovoljno je velika i mogla bi živjeti kod mene, ali ona ima bezbroj pasa i zapravo ne znam koliko ih točno ima, a ne želi mi reći. Jesam li grozna jer živim svoj život (i to dosta ugodno) dok se ona bori? Kako bih joj trebala pomoći?” pita ova majka.
Abigail Van Buren pak kaže da je kći, s obzirom na to da ima 50 godina, odgovorna za svoje odluke. “Uključujući i to što je spiskala nasljedstvo i što nije prihvatila poslove izvan struke. Niste grozni zato što živite svoj život i prestanite se kažnjavati”, stoji u odgovoru.
“Recite svojoj kćeri da mora prihvatiti posao koji će, možda, biti slabije plaćen od onog koji je izgubila. To je realnost mnogih ljudi. Ako se bude selila k vama, postavite granicu koliko pasa može dovesti sa sobom i neka preuzme odgovornost za pronalaženje sigurnih domova za ostatak čopora”, zaključuje kolumnistica Abigail Van Buren.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
tekst se nastavlja ispod oglasa