Prati nas

Mozaik

Život teče

‘Punim 60 godina i ne mogu podnijeti osjećaj da sam starac. Kako prihvatiti godine?’

Iskreno priznanje osobe koja je na Quori napisala da se sa 60 godina nosi s gotovo paničnim strahom od starenja, uz pitanje kako prihvatiti godine, potaknulo je odgovore mnogih koji su istaknuli da im je tek tada započelo najbolje razdoblje života. Pročitajte, inspirativno je!

Objavljeno

|

Akademski profesor (84) dijeli inspirativne uvide o starenju: Kako su mu šezdesete donijele vrhunac karijere, ljubav prema putovanjima i planinarenju, a čak i s 84 godine i dalje ostaje aktivan i produktivan. Njegova priča podsjeća na radost življenja u svim životnim dobima.
ilustracija: S. Bura/mj

Akademski profesor, koji danas ima 84 godine, na ovo je pitanje odgovorio na vrlo motivirajuć način. “Kad sam bio mali, mislio sam da imati šezdeset godina i službeno znači postati starac, onaj istrošen iza kojega su sve korisne i lijepe godine. Ta što bi uopće zabavnoga mogao raditi 60-godišnjak? Zato se nikada nisam radovao prelasku u novo tisućljeće jer bi to značilo da punim šezdeset i da sam starac, budući da sam rođen 1940. godine. No, srećom, kad je došla šezdeseta, nije bilo očekivane drame”, prisjetio se.

Dogodilo se, piše, upravo suprotno od dječačkog straha: “Sa 60 godina sam bio na vrhuncu svoje akademske karijere, jako sam uživao u svom poslu i bio prilično dobar u onome što sam radio. Napisao sam većinu materijala prema kojima sam predavao te sam uživao poštovanje svojih studenata i kolega. Živio sam u prekrasnom dijelu svijeta, a supruga i ja smo ljeti putovali u druge lijepe krajeve, kampirajući po šest do osam tjedana u nacionalnim parkovima i drugim pitoresknim mjestima.”

Aktivan i s 84

“Bili smo zdravi, aktivni i gorljivi. Imati šezdeset godina bilo je sasvim u redu. Planinarili smo po brdima blizu našeg doma kad nismo bili na jednoj od daljih avantura. Također sam puno biciklirao kod kuće. Dan nakon što sam napunio šezdeset godina osjećao sam se jednako kao i dan prije. Život je bio dobar. I tako je ostalo sljedeće desetljeće. Službeno sam u mirovinu otišao sa 65, ali samo zato da bih nastavio predavati na pola radnog vremena, što mi je ostavilo više vremena za druge stvari”, prisjetio se tog razdoblja života.

tekst se nastavlja ispod oglasa

“Sada imam 84 godine i još uvijek sam aktivan. Da, život se promijenio. Izgubio sam suprugu zbog raka. I ne predajem na sveučilištu već gotovo deset godina, što mi sasvim odgovara. No, još uvijek sam fizički i mentalno aktivan. Još uvijek živim produktivno, samo drugačije. I dalje postoje stvari kojima se radujem”, istaknuo je ovaj umirovljenik.

Godine nose nove prilike

Potom zaključuje: “Dakle, bio sam u krivu kad sam bio mlad. Ne mislim da me šezdeseta i službeno učinila starcem. Postoji puno stvari koje šezdesetogodišnjak može raditi, a da su zabavne. Čak sam naučio da starenje ne znači nužno i odrastanje. Većina najljepših putovanja i planinarenja na kojima sam bio kroz godine dogodila se nakon što sam napunio šezdeset.”

“Iako sam i u mladosti igrao golf i čak se natjecao na fakultetu, ponovno sam se počeo baviti tim sportom tek sa šezdeset te je golf i danas velik dio mog rekreativnog i društvenog života. K tome, osim akademskih radova koje sam napisao, većinu radova koje sam napisao nastalo je u posljednjih petnaest godina”, riječi su koje ohrabruju sve koji se boje treće životne dobi.

Radujte se onome što možete sada

“Sada shvaćam da sam imao sreće koje mnogi ljudi nemaju. Živim udobno, ali ne raskošno. I aktivan sam na načine na koje mnogi moji vršnjaci više nisu. Ali ponavljam, u svakoj životnoj dobi čovjek može imati produktivan život unutar vlastitih granica i okolnosti.”

I motivacijska poruka za kraj: “Ako ste blizu šezdesete i osjećate se loše zbog starenja, razmislite što možete raditi sada i što bi vas ispunjavalo. Bacite se na to bez odgađanja.”

Još jedno pozitivno svjedočenje

U raspravu se uključio još jedan muškarac koji je, baš poput Zagrepčanke Sonje Kezerić o kojoj smo pisali ranije, u mirovini kupio – motor. “Sjećam se svog 60. rođendana i koliko me to tada uznemirilo. Međutim, sada, sa 64 godine, shvaćam da nije bilo razloga za toliku zabrinutost. Sve dok održavaš pokretljivost i fizičku kondiciju, u svojim šezdesetima imaš još puno mogućnosti i stvari koje možeš raditi baš kao u tridesetima ili četrdesetima.”

“Prije godinu dana kupio sam novi motor, ne zbog krize srednjih godina, već zato što sam oduvijek bio zaljubljenik u motocikle. Iako još uvijek volim voziti, primjećujem da nemam isto oduševljenje za duge vožnje kao što sam imao u svojim dvadesetima. Mislim da je razlog tome što sam sada zauzet s još više posla i imam i drugih hobija. Ipak, to me ne sprječava da nastavim voziti i uživam u tome, iako se moj pristup promijenio. Ali se i spektar mojih aktivnosti i interesa proširio”, napisao je ovaj sudionik rasprave.

A kako se vi nosite s godinama? Čime se sve bavite? Radite li ili ste u mirovini?

Zanima nas vaša priča

Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!

tekst se nastavlja ispod oglasa
.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP