Prošlo je godinu dana otkako su unuci uselili u dom 65-godišnje bake Jan i njezina supruga. U početku je, svjedoči ona, bilo divno živjeti s unucima.
“Činilo se da su kod nas sretni. No, onda su počeli pravi problemi. Došlo je do toga da me stariji unuk ili samo ignorira, ili se bahato raspravlja sa mnom. Ne znam što je gore. Sada i mlađi počinje slijediti njegov primjer. Počinjem se pitati gdje smo pogriješili”, vapaj je očajne bake koja se obratila američkom magistru socijalnog rada Jamesu Lehmanu. Odgovorio joj je javno za portal Empowering parents.
Podizanje unučadi: Što kad završi medeni mjesec?
Poput Jan, mnogi koji preuzmu skrb o unucima uviđaju da postoji razdoblje medenog mjeseca tijekom kojeg vlada idila. Dogodi se to jer unuci promijene okruženje i napokon žive bez stresa koji je vladao u njihovoj prethodnoj životnoj situaciji. U mirnoj oazi unuci napokon mogu pokazati svoju najbolju stranu, što je sjajno. No nažalost, medeni mjesec često završava. Tada se pojavljuju problematična ponašanja, ponekad polako, ponekad vrlo brzo. U svakom slučaju, to itekako poremeti obiteljsku ravnotežu.
tekst se nastavlja ispod oglasa
“Očekujte medeni mjesec, ali dragi bake i djedovi, ne biste se trebali zavaravati misleći da je s dolaskom unučadi u vaš dom magično riješen problem u obitelji. Ako medeni mjesec nikada ne završi i vaš unuk se ostane divno ponašati, budite sretni i zahvalni. No, ponekad su djeca na početku manipulativno dobra i koriste svoje vještine kako bi ‘prevarila’ bake i djedove prikazujući se što boljima. Moje bogato iskustvo u radu s takvim slučajevima pokazalo je da je to vrlo uobičajeno ponašanje kod djece.”
“Stoga, ako razdoblje ljubavi i mira završi i dođe do njihovog problematičnog ponašanja, za početak vam savjetujem: Nemojte kriviti sebe. To je samo kraj medenog mjeseca i vi počinjete vidjeti prave probleme djeteta”, odgovara Lehman.
Kako dalje?
“Djeca koja žive s djedovima i bakama zbog ovisnosti roditelja, zanemarivanja ili napuštanja, suočavaju se posljedično s cijelim nizom drugih problema. Ta djeca su već programirana u nošenju s negativnim okruženjem iz kojeg dolaze i možda nisu spremna prijeći u obiteljsku situaciju u kojoj postoje granice i pravila. Ono što djedovi i bake morate zapamtiti je da vi, kada se vaši unuci presele kod vas, postajete njihova nova obitelj”, riječi su stručnjaka.
“U svojoj privatnoj praksi upoznao sam mnoge djedove i bake koji su iz navedenih razloga odgajali unuke i imali pune ruke posla s njima. Često su njihovi unuci dolazili s cijelim nizom neprikladnih ponašanja koja su već bila čvrsto ukorijenjena. Bilo je vrlo teško za te bake i djedove čak i pokušati promijeniti to ponašanje ili intervenirati u djetetovom životu. A tu su i generacijske poteškoće, kao i fizički problemi u brizi za djecu kad ste stariji. Vaša razina energije i mentalna fleksibilnost možda nisu onakvi kakvi su bili kad ste odgajali svoju djecu”, napominje Lehman.
“Prvi korak neka vam bude roditeljima onemogućiti potkopavanje vašeg autoriteta i pravila koja ste postavili. Stoga, ograničite ili zabranite posjete dok god roditelj ne bude spreman pridržavati se dogovorenog. Držite se toga jer sada vi postajete primarni roditelji, a biološki roditelji moraju preuzeti sekundarnu ulogu. Lako je sekundarnim roditeljima prosuđivati bake i djedove i kritizirati njihove napore, jer im to pomaže da ne razmišljaju o vlastitoj neodgovornosti i zanemarivanju. No, to ne smijete tolerirati, osobito ne pred djecom.”
“Bake i djedovi s biološkim roditeljima moraju komunicirati, dijeliti misli i ideje te pronaći zajednički način djelovanja, ali želim biti jasan: takvi sastanci ne bi smjeli postati ispušni za biološke roditelje da budu nasilni, oporbeni ili prkosni. To je prečesto slučaj. Bake i djedovi nikako ne bi trebali prihvaćati krivnju koju im prišivaju biološki roditelji koji su izgubili djecu jer nisu ispunjavali roditeljske dužnosti.”
“Nisi mi mama! Ne moram te slušati!”
Kada vam unuk kaže: “Nisi mi roditelj”, mislim da je najbolja strategija da se složite s djetetom. Možete reći: “U pravu si, nisam ti mama. Ali sada živiš u mojoj kući i ovdje vrijede neka pravila.” Nemojte osuđivati mamu ili tatu niti ulaziti u raspravu o tome. Sve što trebate reći je: “Ovdje postoje pravila, i bit će posljedica ako ih ne budeš slijedio/la.”
“Kada vam djeca to kažu, zapravo vam pokušavaju oduzeti moć. Usredotočite se na svoju ulogu skrbnika. To znači da trebate jasno reći kakva su pravila u vašoj kući. Glavna ideja ovdje je izbjeći borbu za moć. Ono što vaš unuk radi je pozivanje na sukob., a vi ne morate ulaziti u svaki sukob u koji vas uvlače. Izbjegnite borbu za moć i mirno iznesite svoju ulogu i pravila. Vrlo je važno da verbalno ne iznosite osude usmjerene na majku ili oca. Osude će samo dovesti do više ljutnje i zamjeranja, što će dovesti do jačeg sukoba za moć”, riječi su magistra sociologije.
Dodao je da se zaista divi i poštuje bake i djedove ili bilo koga tko usvoji ili preuzme dijete s problemima u ponašanju. Ali, to ne znači da uvijek svi mogu uspjeti sami. “Kao što roditeljima treba pomoć, ona treba i bakama i djedovima. Potičem vas da potražite pomoć koja vam je potrebna kako bi uspješno odgajali djecu.”
Što ako su unuci fizički nasilni
“Ako je potrebno, savjetujte se sa školskim psihologom. No, ako je vaš unuk fizički nasilan prema vama, trebate pozvati policiju. Nema opravdanja za fizičko zlostavljanje. Niste radili cijeli svoj život da biste bili fizički zlostavljani u svojim kasnijim godinama. Ako želite biti mučenik i to dopuštate, to je vaš izbor. Ali razumijte ovo: biranje da budete mučenik ne pomaže djetetu. Ako mislite da to radite kako biste pomogli tom djetetu, ono što trebate razumjeti je da je najvažnija stvar za to dijete da mu se postave snažne granice.”
“Ako ne želi prihvatiti granice koje mu vi postavljate, trebate dakle potražiti pomoć izvan kuće, kao što su policija i sustav socijalne skrbi. Često ćete čuti bake i djedove kako kažu da ne žele nikoga zvati jer se boje da će njihov unuk završiti u domu ili instituciji. Moj odgovor je jasan: ako vas fizički povrijedi, potkrada ili zlostavlja, možda treba biti u domu ili instituciji gdje će ih stručne osobe naučiti kako se kontrolirati”, riječi su magistra Lehmana.
“Ovo ne govorim da bih bio grub. Govorim s potpunom empatijom za vašu situaciju. Činjenica je da djeca koja su fizički nasilna, kradu, podmeću požare ili uništavaju imovinu često trebaju veću i stručniju pomoć od one koju im obična obitelj može ponuditi. Ovo ponašanje treba shvatiti vrlo ozbiljno jer može biti uvod u mnogo veće probleme.”
Zapitajte se unaprijed
“Jeste li sposobni upravljati djetetom s problemima u ponašanju? Iskustvo mi govori da su mnogi bake i djedovi s kojima sam radio bili vrlo predani svojim unucima, ali su zapravo bili jednostavno preumorni za borbu s njima. Proživjeli su svoje živote, radili su, odgajali svoju djecu, i sada kada im se urušilo zdravlje i smanjili prihodi, oni su se i dalje osjećali obveznima preuzeti teret odgoja. Iako iznimno poštujem velikodušnost baka i djedova, ne bih uvijek savjetovao ljudima da se prime odgoja unučadi s problemima u ponašanju”, smatra magistar.
“Svaki slučaj je drugačiji. Zapamtite, ako se dijete dobro ponaša i zna se kontrolirati, prihvatiti autoritet i prepoznati granice, mogli biste dobro funkcionirati i prihvatite ih k sebi. No, ako im je ponašanje već jako problematično, oni ne samo da će vas iscrpljivati, već odgoj takve djece zahtijeva stručnjake koji su stekli posebne vještine i znanja za njihovo usmjeravanje.”
Roditeljstvo nije kakvo je nekad bilo: Potražite pomoć
“Mnogi problemi u ponašanju unučadi nisu bili dio mladenačke kulture prije 30 ili 50 godina: otvoreno nepoštovanje, zahtjevi za autonomijom, otvoreni prkos prema pravilima. Bilo je i toga, ali ne tako intenzivno kao danas. Bake i djedovi koje sam susreo u svojoj praksi često su mi govorili da su bili šokirani i obeshrabreni kad njihovi unuci nisu prihvatili njihov autoritet ili granice koje su postavili.”
“Moj savjet bakama i djedovima u slučajevima kada se počnu pojavljivati neprikladna ponašanja je da zbilja potraže stručnu pomoć. Ako djeca imaju poremećaje u ponašanju, vidjet ćete sve što ide uz to: manipulativno ponašanje, rizični potezi, besmislen prkos, izrugivanje, inat. Zapamtite da u tim slučajevima ne smijete kriviti sebe i da jednako trebate pomoć kao i bilo tko drugi tko odgaja problematičnu djecu”, naglašava magistar sociologije s bogatim iskustvom.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
tekst se nastavlja ispod oglasa