Umirovljenica Anđa (81) iz jednog dalmatinskog zaseoka ispričala nam da je još kao devetogodišnja djevojčica ostala bez majke, koja je preminula nakon teške bolesti. “Izgubiti majku pred pubertet, to je nešto što ni najgorem neprijatelju ne bih poželjela. Tada je brigu o meni preuzela baka. Oca sam rijetko viđala, on je vječito imao nekog posla koji nikad nisam dokučila”, priča nam.
Baka je bila starog kova, a djed je, kazuje, bio potpuno pod njezinom komadom i rijetko je zborio. “Tako je sve ovisilo o mojoj baki, koja je zadovoljavala moje potrebe u smislu kuhanja, pranja, peglanja, brige da ustanem na vrijeme za školu, odem se ošišati i da održavam osobnu higijene. S temama i dilemama koje muče mladu djevojku nosila sam se sama”, kaže nam.
Sama kroz pubertet
I s 81 godinom života sjeća da je umjesto uložaka krala bakine krpe. “Tek nakon više mjeseci baka je uvidjela da je sve uprljano, prekrižila se i kupila mi uloške. Ali razgovora o tome nije bilo, kao ni o mnogočemu što me tištilo u pubertetu”, govori nam.
Prva ljubav
“S 13 godina sam se prvi put zaljubila. Srećom me taj dečko nije htio, jer ni sa kim nisam razgovarala o zaljubljivanju ni odnosima pa me Bog poštedio da ne zaglavim s nekim prerano. No, nije me poštedio rane trudnoće, pa sam s 19 ostala trudna i udala se, sretna što me uopće želi oženiti”, govori nam.
Zaljubljivanje, prvi poljupci, cigarete, bježanje s nastave, laganje da je kod prijateljice, o tome se nikada nije razgovaralo u kući. “Baka je imala punu štalu i njivu i vodila je kompletno domaćinstvo, jednostavno mi nije mogla zamijeniti majku s kojom bi mi generacijski jaz bio manji, a život vjerujem drugačiji. Možda bih imala malo više samopouzdanja pa me muž ne bi gazio“, kaže gospođa Anđa.
Njezin brak, ističe, nije bio sretan. Na kredit su popola kupili 48 kvadrata stana. “Muž je bio trgovački putnik, imao je novaca ni sam nije znao koliko. Dio bi potrošio na obitelj, a još veći dio na provode. Rastezala sam svoju skromnu plaću, putovala na posao autobusom. Mogli smo prosperirati, ta vozili smo prvi bolji auto u naselju. No, zbog njegova pijanstava, prevara i scena kod kuće, izdržala sam s njim dok kći nije upisala fakultet. Onda sam ga potjerala njegovoj majci koja ga je vječito štitila”, govori nam.
Tragedija
Njezin mir nije trajao vječno, doživjela je i najveću zamislivu tragediju. “Kći je dobila rak i dugo bolovala, nije više mogla imati djece, da mi ostavi unuče. Imala sam poznate doktore u gradu i novaca na računu, htio je pomoći i njezin partner, ali spasa nije bilo. Preminula je s 39 godina. Za mene je počela agonija koja nikada nije prestala i pratit će me dok sam živa”, govori.
“Od tada do danas nisam smogla snage, niti želje nastaviti sa životom. Bila sam na lijekovima za smirenje, i danas sam, uz druge bolesti. Čekam da me Bog pozove. Jedini doticaj s ljudima mi je gerontodomaćica koja obavi svoje i brzo ode. Guram sama, dok mogu. Propatila sam mnogo, nikome ne bih poželjela ovakvu sudbinu”, kaže.
Samoća boli
“Kako mi je za Božić, Novu godinu, Uskrs, za to nitko ne mari. Danima ne sretnem srodnu dušu. Imam dvije susjede koje inače ponekad vidim u prolazu pa popričamo, ali na te dane praznika svi su sa svojima, s obitelji. Jedino sam ja sama kao napušteni pas. Možda vi pišete o ljepšim sudbinama, ali ja ne živim otkako sam izgubila jedino blago na ovome svijetu, svoju kćer jedinicu”, završila je naš razgovor gospođa Anđa.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!