Kako nam se nedavno u pismu požalila jedna baka, njezin unuk je završio za automehaničara, odbija poslove koji nisu u struci i po cijele dane visi na mobitelu ili ispred televizora. Nije mu, piše ova baka, neugodno što ona u penziji radi u voćarni, a on leži i iz nje izvlači novac za benzin i izlaske, dok s roditeljima živi i uzima iz hladnjaka.
Na priču ove bake reagirali su, kao opečeni, brojni naši čitatelji. Zaključak je kod svih isti: djeci ni unucima ne pomažemo time što ih unedogled financiramo, umjesto da ih izbacimo iz gnijezda kako bi naučili letjeti. Upravo na to se u pismu koje nam je poslala fokusirala i umirovljenica Elizabeta.
“Smatram da baka ne bi uopće trebala razbijati glavu zbog unuka, a kamo li ga futrati s eurima kad je tolika lijenčina. Unuk ima roditelje koji bi trebali shvatiti ozbiljnost situacije i prestati podržavati njegov nerad. Time što ga uopće ne potiču na samostalnost zapravo čine zlo i potkopavaju njegovu budućnost. Međutim, sve to nije bakina briga”, napisala je gospođa Elizabeta.
Ne trošite na odraslu djecu
Potom razmišlja i piše: “Ako u mjestu u kojem žive nema mehaničara, zašto ne bi unuk iskoristio poticaje za mlade i otvorio vlastitu radionu? Ovakav pristup problemu bio bi daleko korisniji, a omogućio bi mu da stekne radne navike i samostalnost, umjesto da se oslanja na tuđu financijsku pomoć. Ne smijemo prihvatiti argument da mladi neće raditi jer to jednostavno nije istina. Neće raditi jedino ovakvi razmaženci koji svojim neodgovornim ponašanjem svima otežavaju život.”
“Najgori su mi bake i djedovi koji se miješaju u život svoje djece i unučadi i time samo pogoršavaju stvari. Sami nemaju, a pomažu odraslu djecu koja već imaju svoju obitelj i troše na svakakve nepotrebne gluposti, a potom kukaju da nemaju. To nema smisla”, misli ova umirovljenica.
Kćer se financira bez problema
Zatim piše da i sama ima odraslu kćer. “Imam kćer jedinicu i naučila sam je da samostalno zarađuje, što ne znači da je zbog toga manje volim. Smatram da djeci treba dati vjetar u leđa kad počinju i to je dovoljno. Kad se zaposle, trebali bi sami odgovorno raspolagati s onim što imaju i pomagati svojim roditeljima, a ne očekivati da roditelji, koji imaju mizerne mirovine, pomažu njima.”
“Često čujem da netko kaže kako mora raditi u mirovini jer mora pomoći djeci. Umjesto toga, držimo se svi mi one stare izreke: ako čovjeku daš ribu, nahranit ćeš ga za jedan dan, a ako ga naučiš uloviti ribu, nahranit ćeš ga za cijeli život. Tada nitko nikada nikome neće biti na grbači! Možda zvuči malo grubo, ali to je izvrsna pouka za život”, zaključuje gospođa Elizabeta.
Napišite nam i svoje mišljenje na ovu temu.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
