Nakon desetljeća rada i svakodnevnih obaveza, mnogi s nestrpljenjem iščekuju mirovinu. Prazan raspored, slobodno vrijeme bez stresa i rokova, zvuče im isprva kao ostvarenje dugogodišnjeg sna. Ili, kako je napisala jedna naša čitateljica, “za to smo se borili”. No mnogima ta idila kratko traje, iako nerado o tomu govore.
Jedan korisnik Reddita, pod nadimkom Doktor Knope, odlučio je biti bolno iskren. Kaže, nakon tri godine došao je do nepopularnog zaključka: mrzi mirovinu. Doslovno je mrzi. Nije to samo trenutni osjećaj, već rezultat nezadovoljstva koje se nakupljalo protekle tri godine i čini se da postaje sve veće poput grude snijega koja se zakotrljala niz padinu.
“Doslovno nemam što raditi”, piše ova redditor. “Igrao sam balote do iznemoglosti, bio na bezbroj seminara i ništa. Supruga se zabavlja kartanjem i drugim igrama jer više nije fizički sposobna za ples ili vježbanje. A ja? Ja samo hodam u krug.”
Dosada i osjećaj beskorisnosti
“Ne, ne želim volontirati”, piše ovaj umirovljenik frustriran savjetima koje i sami često dijelimo na ovim stranicama. “Godinama sam volontirao i potpuno sam sagorio. Razne udruge su me iscijedile. Nisam osjećao da radim nešto plemenito, već sam bio besplatna radna snaga. To više ne želim.” Ni savjet o povratku na tržište rada nije nešto što bi prihvatio. “Ne treba mi novac. A poslovi za ljude mojih godina? Sjedilački su, dosadni, repetitivni. To mi ne treba”, odgovara.
Frustriran je jer mu se niti jedna opcija ne čini dovoljno dobrom, a nije navikao ljenčariti. Brine o svom tijelu, redovito vježba, šeta i trenira s osobnim trenerom, ali ta fizička aktivnost nije dovoljna da mu ispuni dane. “Ne želim sjediti i gledati kako se debljam. To nije za mene”, objašnjava.
Kada mirovina postane promašaj
Njegova priča nije iznimka. U komentarima su se javili mnogi koji su prošli kroz sličnu fazu. Jedan korisnik podijelio je svoje iskustvo priznajući da je mirovina za njega potpuni promašaj. Nedostaje mu posao, osjećaj produktivnosti, a možda najviše od svega, nedostaju mu ljudi.
“Volim tehničke poslove i nedostaje mi razmišljanje”, napisao je. “Pokušao sam se vratiti na posao, ali svi su tražili puno radno vrijeme. Izdržao sam samo par mjeseci. Bilo bi idealno da mogu raditi tri dana tjedno ili od doma. Ovako, mirovina mi je potpuni promašaj.”
Nesretan je jer se osjeća društveno izoliranim, pomalo je i usamljen. “Moji prijatelji su stotinama kilometara daleko. Moja žena je sretna jer ima prijatelje i obitelj u blizini, ali moji su svi nestali. Nedostaju mi stari prijatelji, roditelji su mi umrli, i često mi je dosadno.”
Potraga za novim smislom
Srećom, nisu svi ostali zarobljeni u tom osjećaju besmisla. Jedan je redditor objasnio kako je pronašao izlaz iz slične situacije. Umjesto očajavanja nad viškom slobodnog vremena, nastavio se školovati kako bi dobio kvalifikaciju iz možda trenutno najmodernijeg zanimanja za kojim lude mladi.
“I ja sam prošao to nakon samo šest mjeseci. Moja žena je još radila, a ja sam poludio od dosade. Na kraju sam se upisao na lokalno učilište i završio program za komercijalne dronove. Dobio sam licencu, sada radim honorarno i uživam. Upoznajem ljude svih dobi; mlade, one u srednjim godinama, druge umirovljenike. To mi je dalo novi smisao.”
Trebamo li uvijek biti zauzeti?
Ovu je raspravu “zakucao” još jedan muškarac koji je u mirovini pronašao sreću. Zapravo, čini se da je sreća pronašla njega. “Ne može li sreća jednostavno doći sama od sebe? Može. Očekivanja treba spustiti na nulu. Zašto misliš da ti trebaju aktivnosti da ne bi bio dosadan samome sebi? Živ si, zdrav si. To nije dosadno”, kaže ovaj umirovljenik za kojeg bismo slobodno mogli reći “malo mu za sriću triba”.
Je li mirovina ispunila vaša očekivanja? Rado bismo čuli kako se nosite s problemima koje nosi? U čemu ste pronašli svoju svrhu? Jeste li sretni?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
