Jonathan Look Jr. je bivši američki novinar i bloger koji je u ranim pedesetima napustio korporativni svijet, prodao sve što je posjedovao i krenuo na putovanje oko svijeta sa suprugom. U nastavku pročitajte njegov esej o važnosti osobnog vremena i mirovine, a koji je prenio Forbes.
Svi smo to već vidjeli. Dobar prijatelj, član obitelji ili netko s kim radimo konačno dočeka zadnji dan na poslu i umre gotovo odmah nakon što je otišao u mirovinu. Godinama je, dok su drugi oko njega odlazili u prijevremenu mirovinu, taj vrijedan čovjek radio.
Potpuno fokusiran, zatrpao se poslom, trudio se dok su se njegovi mlađi kolege upuštali u nove životne faze. On je bio jako odgovoran i nastavio je raditi, iako je njegovo najdragocjenije bogatstvo, a to je vrijeme, neumoljivo prolazilo. Sada, nakon samo nekoliko godina mirovine, njega više nema.
Ili, bili ste na sprovodu. Ljudi su govorili da se pokojna bojala da će joj biti dosadno u mirovini. Prijatelji su se prisjetili da je radila kako bi otplatila sve dugove i kupila sve što joj treba prije nego što ode u mirovinu. Iako je sve isplanirala do najsitnijih detalja, zaboravila je ključnu stvar: svi imamo rok trajanja.
Što se ranije umirovimo, duže ćemo živjeti?
Prema istraživanju objavljenom u stručnom časopisu Journal of Health and Economics, javni službenici u Nizozemskoj koji su otišli u prijevremenu mirovinu imali su 42 posto nižu stopu smrtnosti u prvih pet godina u usporedbi s onima koji su nastavili raditi do šezdesetih godina.
U drugom istraživanju, dr. Sing Lin istražio je koliko je mirovinskih čekova poslano umirovljenicima Boeinga. Otkrio je da su radnici koji su otišli u mirovinu s 65 godina u prosjeku primali mirovinu samo 18 mjeseci prije nego što bi umrli. Radnici koji su se umirovili deset godina ranije, s 55 godina, nastavili su primati mirovinu i u sedamdesetima i u osamdesetima.
Brojna istraživanja provedena u Engleskoj, Izraelu, Njemačkoj i drugim europskim zemljama pokazuju da postoji značajna zdravstvena korist od ranijeg umirovljenja. Jedno istraživanje u Sjedinjenim Državama pokazalo je da sedam dodatnih godina mirovine može biti jednako korisno za zdravlje kao i proaktivno smanjivanje rizika od dijabetesa i srčanih bolesti.
Dosada nije dobra
Ipak, nisu svi znanstveni podaci jednoznačni, a neka istraživanja proturječe ovim nalazima. Martin Seligman, u svojoj knjizi Helplessness: On Depression, Development, and Death, govori o istraživanjima koja pokazuju da su muškarci koji su zamijenili korporativne poslove za život dokolice živjeli znatno kraće od onih koji su nastavili raditi ili pronašli neku drugu karijeru koja ih je činila produktivnima.
Teorija iza toga je da ljudi trebaju izazove kako bi održali osjećaj vlastite vrijednosti i samopoštovanja. Bez mentalne stimulacije koju donosi rad ili neka aktivnost slična radu, ljudi postaju depresivni, prepuštaju se propadanju. To neizbježno dovodi do narušavanja zdravlja i opadanja životne energije.
Svjestan sam da postoji opasnost u izjednačavanju naizgled proturječnih istraživanja. No, iz mog osobnog iskustva, odlazak u prijevremenu mirovinu, započinjanje novih projekata i proživljavanje iskustava koja nikad ne bih imao da sam nastavio raditi, učinili su da se osjećam preporođeno.
Umirovite se zdravi
Za mene je bilo ključno umiroviti se dok sam još bio dobrog zdravlja i imao dovoljno energije i motivacije da se posvetim drugim izazovima. Nije da nisam uživao u svom poslu; jednostavno sam želio probati nešto drugo i iskoristiti priliku za nove izazove.
Upoznajući stotine drugih aktivnih umirovljenika kroz godine, shvatio sam da sretnu mirovinu čini izlazak iz zone komfora, vrijeme za širenje vlastitog svijeta i prihvaćanje novih i uzbudljivih izazova.
Čitajući između redaka, logično je zaključiti da ljudi koji odu u mirovinu u bilo kojoj dobi, a nemaju plan kako ispuniti svoje vrijeme, doslovno umiru od dosade. Njihov osjećaj vlastite vrijednosti i većina društvenih interakcija dolazili su iz posla, a nikada nisu razvili druge interese. Kada napokon odu u mirovinu, padaju u depresiju, gube energiju za učenje novih stvari i nova iskustva, a njihovo zdravlje propada.
Želim živjeti zauvijek
Nisam znanstvenik, psiholog, gerontolog, niti “životni trener” ili financijski savjetnik. Ja sam samo čovjek koji se umirovio s pedeset godina i osjećam se kao da želim živjeti zauvijek. Mirovina mi je dala slobodu da budem neovisan o lokaciji i omogućila mi vrijeme da ostvarim snove o putovanju svijetom.
Dodatno vrijeme dalo mi je fleksibilnost da razvijem nove interese i otkrijem talente za koje nisam ni znao da ih imam. Svi životi su utrka s vremenom, a na kraju vrijeme uvijek pobjeđuje. Ta spoznaja me motivira da svoj svijet proširim što je više moguće i uguram što više života u život.
Niste vaš posao
Ako razmišljate o odlasku u mirovinu ili ste prisiljeni na nju, morate zapamtiti da niste vaš posao. Za uspješnu mirovinu, ostavite posao iza sebe i usredotočite se na druge aspekte identiteta. Ako su vam svi interesi i većina društvenih interakcija bili vezani uz posao, razvijte nove odnose i iskoristite svoju novostečenu slobodu na produktivan način.
Ne umirovljujete se od života; samo ulazite u novu fazu u kojoj, nadam se, nećete morati razmišljati o zarađivanju za život. Da, mnogi ljudi se nakon umirovljenja vraćaju poslu, ali u novim ulogama, s novim izazovima, novim stavovima i, nadam se, s više fleksibilnosti. Najvažnija stvar? Krećite se i ostanite angažirani.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
