Dobar život u mirovini ne počinje sam od sebe, netko ga mora isplanirati

Antropologinja dr. Shiori Shakuto je tijekom nedavnog istraživačkog rada na temu “Što čini dobro umirovljenje” proučavala živote takozvanih japanskih “srebrnih putnika” odnosno starijih osoba koje se u poznijoj dobi upućuju na put samootkrivenja.

Mnogi od njih živjeli su i radili tijekom razdoblja visokog gospodarskog rasta Japana, u vremenima krutih spolnih uloga. Muškarci su kao sarariimani (bijelokošuljaši) predano radili u korporacijama, gdje su prekovremeni sati bili norma. Njihovu odsutnost kod kuće nadoknađivale su partnerice, često kao kućanice na puno radno vrijeme.

Ulazak u šezdesete značio je mirovinu, ali i odlazak djece iz kuće. Za mnoge žene i muškarce, umirovljenje je značilo priliku da žive život za sebe, odnosno put samospoznaje.

Život posvećen radu

Autorica je otkrila znatne razlike u kvaliteti života između spolova. Muškarci koji su živjeli radno orijentirane živote čestu su se nakon odlaska u mirovinu mučili s pronalaskom smisla. Jedan sugovornik, bivši menadžer velike trgovačke kompanije, čitav je radni vijek proveo na poslu u sklopu kojeg je puno putovao te je marljivo gradio karijeru. Supruga mu je uglavnom sama odgajala djecu.

Kupili su kuću u predgrađu kako bi djeca pohađala dobru školu, što je još više produljilo njegovu svakodnevnu odsutnost jer je puno vremena trošio na put do posla i s posla kući. Radio je i vikendom. Nije imao vremena za hobije, a ni za susjede. Umirovljenje je zamišljao kao vrijeme za obitelj i osobni razvoj, no uskoro je shvatio da s obitelji nema zajedničkih tema. Desetljeća radne izolacije ostavila su traga jer je obitelj stvorila životnu rutinu bez njega.

“Postao sam nureochiba“, rekao je antropologinji Shakuto. Taj izraz označava mokro uvelo lišće koje se lijepi i ne može se lako ukloniti. Sinonim je to za umirovljene muškarce bez hobija i prijatelja koji se stalno vrte oko svoje supruge. Za mnoge bivše sarariimane, mirovina je značila dosadu, izolaciju i pad samopouzdanja. Žalili su što nisu ranije gradili odnose s djecom i zajednicom.

Žene posvećene obitelji i zajednici

Starije žene u Japanu u većoj su mjeri zadržale kontakte s djecom i lokalnom zajednicom. Redovito su komunicirale s djecom, pomagale oko unučadi, kuhale i bile aktivne u zajednici. Mnoge od njih, osobito one koje su bile kućanice, već su imale razvijene hobije i volonterske aktivnosti koje su s vremenom dodatno nadograđivale.

Čak i one koje su radile, održale su blisku vezu s obitelji jer im se rad izvan kuće nije odvijao u ekstremnoj mjeri. Stariji muškarci često su se oslanjali na te ženske mreže odnosno na aktivnosti u kući i zajednici, kako bi oblikovali smisleno umirovljenje. Osjećaj povezanosti sa zajednicom i obitelji, a često dakle i muževa ovisnost o njima, pridonijeli su da se starije žene osjećaju zadovoljnije i sigurnije.

”Vidjela sam brojne primjere gdje su starije žene radije putovale sa svojim prijateljicama nego s umirovljenim muževima. Jedna žena otišla je sama na tromjesečno krstarenje i mužu s broda poslala faks poruku na kojoj je pisalo: Kad se iskrcam, ostatak života posvetiti ću sebi. Ti ćeš morati brinuti o svojoj majci.’ Po povratku s krstarenja preselila se u Maleziju i započela novi život”, otkriva antropologinja.

Srebrni putnici u penziji

Malezija je postala popularno odredište za japanske “srebrne putnike” u potrazi za novim početkom. Neki presele u paru, drugi sami, neovisno o bračnom statusu. Za mnoge muškarce, preseljenje znači drugu priliku: sklapanje novih prijateljstava, otkrivanje hobija i ponovni početak sa svojim partnericama. Za mnoge žene to pak znači konačno uživanje u neovisnom životu, uz oslonac na prijatelje i obitelj, bilo u Japanu ili Maleziji.

Iskustva starijih Japanaca govore i o univerzalnim razlikama između onih koji su život podredili poslu i onih koji su ulagali u odnose. Društva često podcjenjuju vrijednost odnosa, no upravo oni nose dugoročno ispunjenje u starosti.

Stoga autorica ovog istraživanja, antropologinja Shakuto, poručuje: “Ako ste pod pritiskom prekovremenog rada, isključite mobitel i računalo. Umjesto rješavanja mailova i odlazaka na kasne sastanke, organizirajte večeru s obitelji ili prijateljima. Upišite hobi koji vas zanima. Ako sve to propustite, može vam se dogoditi da ostanete sami i nećete biti sretni i ispunjeni u mirovini. Još danas možete promijeniti način na koji ćete živjeti u starosti.”