Život u mirovini može se preokrenuti naglavačke u samo jednom trenu, osobito ako unaprijed dobro ne promislimo o posljedicama nekih vlastitih odluka. Umirovljenica Dorotea iz okolice Bjelovara ispričala nam je što sve proživljava od ljeta, kad je udomila mladu mačku.
“Često sam razmišljala kako bi mi oko kuće dobro došla mačka koja bi lovila miševe i tjerala štetočine. Ljetos mi je susjeda, koja nije mogla zadržati sve svoje mace, ponudila jednu od svojih mezimica. I tako je u naš dom došla Mila, uplašena, stisnuta pod regalom odakle je tri dana nisam mogla izvući”, prisjeća se ova umirovljenica.
Prvi troškovi
Odmah joj kupila pijesak, košaru, četku, zdjelice i, naravno, konzerve. “Razmazila sam je u trenu. Suhu hranu više ni ne pogleda, a konzerva ide prema euru komad. Kad bih je pustila, pojela bi tri dnevno. Nekad joj kupim jetrica na sniženju pa ih skuham, ali i tu je izbirljiva. Iskreno, mislila sam da će jesti ostatke od našeg ručka, ali tu sam se gadno prevarila. U jednom trenutku sam shvatila da mi gotovo pola ove mizerne penzije odlazi na nju.”
Kad se mačka počela tjerati, sve se dodatno zakompliciralo. “Neprestano je htjela van, a navečer se ne bi vratila. Srce mi je preskakalo. Ujutro bih u papučama išla po mjestu tražiti gdje je. Kad se okotila, nije htjela ni jesti ni ići na pijesak pa sam je vozila veterinaru. Platila pregled, brinula danima. Onda sam zvala sve koje znam da udomim mačiće čim stasaju. Jednog sam zadržala i napravila si još veći problem.”
Zarobljena kod kuće
U međuvremenu se pojavila i praktična poteškoća. “Trebala sam ići na vikendicu na moru i potpisati neke porezne papire. Suprug mi svaki dan kvoca što mi je to s mačkama trebalo. Ne želi ni čuti da idu s nama. Zato sam, umjesto da otputujemo zajedno i ostanemo uživati dva ili tri dana, vozila sama 260 kilometara u svakom smjeru, u jednom danu. Ako mi kći ne pristane čuvati ih, više nećemo moći ni na more”, zaključuje ova zabrinuta umirovljenica.
Ljubav prema životinjama je plemenita, ali kad briga nadjača radost, vrijedi se zapitati ima li sve to smisla. Za gospođu Doroteu to je pitanje došlo prekasno. Mace su se udomaćile, a kad joj navečer predu u krilu, barem nakratko zaboravi da je slobodu u mirovini zamijenila obavezama s kojima se ponekad teško nosi.
Kako vi živite sa svojim macama?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
