Nakon više od četiri desetljeća staža, umirovljenica Olja iznosi iskren pogled na nepravde s kojima se suočavaju dugogodišnji radnici u mirovini. Njezina priča postavlja pitanje: isplati li se pošten rad u sustavu koji često zaboravlja svoje najmarljivije i najkorisnije radnike?
“Nebrojeno puta sam javno iznosila svoj stav o nepravdama prema umirovljenicima. Nerijetko sam zbog toga bila optužena da sam zločesta, samo zato što upozoravam na nepravedne zakone koje su osmislili vlastodršci, a koji produbljuju jaz među umirovljenicima i stvaraju sve bolniju društvenu nepravdu”, piše nam.
“Imam 44 godine radnog staža, a u mirovinu sam otišla sa 65 godina. Završila sam srednju školu i cijeli radni vijek provela u konstrukciji. To mi je struka. Imala sam redovitu i moram reći odličnu plaću. Nikada mi ništa nije bilo isplaćeno na ruke, uvijek sve legalno i transparentno kako i treba biti, iako znamo da je neko vrijeme bilo popularno isplaćivati pola uz prijavu, a pola na ruke”, napominje.
Radila u mirovini
Nakon odlaska u mirovinu, kaže, zaposlila se na pola radnog vremena u trgovini. “Radila sam još 22 mjeseca i iako sam bila zaposlena kao umirovljenica, svaki mjesec su mi s plaće skidani doprinosi. To je otišlo u vjetar jer su mi nedostajala dva mjeseca da mi se taj dodatni rad prizna kao puna godina staža. Kao da nisam ništa radila niti toliko plaćala mirovinsko!” otkriva umirovljenica Olja.
Naime, korisnicima mirovine koji rade do polovice punog radnog vremena može se ponovno odrediti nova mirovina kada ispune zakonom propisani uvjet navršene jedne godine staža nakon umirovljenja, koji će u slučaju rada do polovice punog radnog vremena biti ispunjen tek nakon dvije godine rada s polovicom punog radnog vremena, stoji u Zakonu.
No, nije naša umirovljenica samo tu zakinuta. “Dodani staž za dvoje rođene djece također nisam dobila. Naime, to pravo se priznaje samo ženama koje su u mirovinu otišle od 2019. godine nadalje. Do tada su, naime, djecu donosile rode. Ja sam se, očito, umirovila prerano”, piše ironično.
Kako živi s natprosječnom mirovinom?
Da joj je priznat staž na djecu te ono što je odradila u mirovini, imala bi 46 godina radnog staža i veću mirovinu. “Umjesto toga, moja mirovina danas iznosi 844 eura. Ne ostvarujem pravo na razne dodatke, ali mi zato redovito odbijaju prirez i porez, pa mi na kraju ostane 807 eura. S tim iznosom nije moguće živjeti opušteno jer mi umirovljenici i dalje plaćamo režije, lijekove i sve ostalo”, dodaje.
Prosječna neto mirovina sveukupnog broja korisnika mirovina prema ZOMO-u (bez međunarodnih ugovora) jest tek 642 eura, a njezin udio u prosječnoj neto plaći za veljaču 2025. iznosi 45,3 posto. Mnogi bi zato mogli prigovoriti da je Oljina mirovina natprosječno velika, no ipak nije dovoljna za dostojanstven život u zrelim godinama koji bi osigurao i dobru medicinsku skrb i povremena putovanja ili čak ni redovne odlaske u kazališta ili kino.
Prosječni troškovi života u Hrvatskoj za jednu osobu 2025. godine variraju ovisno o regiji, ali za Zagreb se procjenjuju na oko 600-800 eura mjesečno bez ikakvog luksuza. S Oljinih 807 eura, život je moguć, ali vrlo ograničen, posebno ako postoje dodatni troškovi.
“Ponekad prokomentiram da sam za sav svoj pošteni rad zapravo kažnjena i tada ispadam zločesta. No to je istina jer bi nas s dugogodišnjim stažem država trebala štititi, a radi upravo suprotno; ponižava nas i ignorira. Imam razumijevanja za one s malim mirovinama, ali činjenica jest da su mnogi tijekom radnog vijeka primali dio plaće na ruke, nisu imali puni staž i uplaćivali su manje doprinosa, a s dodacima imaju mirovinu sličnu mojoj. Eto, to je doživljavam kao poniženje”, zaključuje naša čitateljica Olja.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
