“Prošla godina bila mi je jedna od najgorih otkako uzgajam vlastito povrće. Broj puževa i puževa golaća u vrtu dosegnuo je nevjerojatne razine. To se dogodilo zahvaljujući dugoj, kišnoj proljetnoj sezoni, koju je pratilo prohladno i vlažno ljeto”, kaže Andy Vernon, viši savjetnik britanskog Kraljevskog hortikulturnog društva.
Kaže, izgubio je brojne presadnice i mlade povrtnice, ali i mnoge ukrasne vrste poput narcisa, lupina, hosta, kokotca, dalija i cinija. Ove godine, kaže, odlučio je spriječiti, a ne liječiti pa je posegnuo za metodom iz djetinjstva.
“U sedamdesetima prošlog stoljeća vrtlario sam s djedom koji je znao da su kore od voća, posebno agruma, zbog slatkog mirisa i vlažnosti, neodoljiv mamac za puževe. Tako smo nedjeljom u rano proljeće u vrt nosili kante pune kora od grejpa i naranči koje je baka skupljala preko tjedna”, kaže Vernon.
“Moj zadatak bio je uzeti svoju malu plastičnu kanticu i s njih sastrugati i pokupiti sve puževe koje su kore privukle. Kore bi trajale danima pa bi se djed vraćao kasnije tijekom tjedna u još jednu berbu. Cilj mu je bio smanjiti lokalnu populaciju, a vjerujem da je osobito ciljao na male crne golaće koji su mu napadali krumpir i korjenasto povrće”, prisjetio se.
U to vrijeme, dodaje, ništa se nije bacalo. Ponekad bi puževi poslužili kao poslastica za kokoši, no najčešće bi ih odnijeli daleko od vrta i pustili na slobodu.
“U veljači sam počeo postavljati kore naranče na nekoliko mjesta u vrtu okrenutom prema sjeveru. Svaka je privukla po nekoliko manjih puževa; ponekad pet, šest ili sedam. Bio sam zadovoljan rezultatima. Malo sam istraživao i otkrio da mogu biti još kreativniji. Otišao sam u trgovinu i kupio nekoliko vrsta dinja; običnu, medenu i galiju. Rezultati su bili izvanredni. Sve vrste kora od dinja pokazale su se kao pravi magnet za puževe”, navodi ovaj profesionalni vrtlar.
Kore dinja bi postavio tako da s vlažnom unutarnjom stranom budu okrenute prema tlu. Rasporedio ih je po gredicama, osobito uz osjetljive biljke. Već drugo jutro čekalo bi ga dvadesetak puževa na jednom komadu kore.
“Moj mali eksperiment nije znanstveno utemeljen; više je nostalgičan i zabavan. No činjenica je da sam već premjestio stotine puževa, baš kako sam radio u djetinjstvu. Ako imate veći vrt, možete ih pustiti u nekom udaljenom kutu; primjerice u dijelu za divlje biljke, daleko od povrtnjaka”, savjetuje Andy Vernon.
“Neplanirani ishod cijelog ovog procesa je da sam počeo više cijeniti raznolikost puževa u vrtu. Počeo sam ih identificirati i otkrio da su mnoge vrste zapravo korisne. Mnoge jedu isključivo uginulo bilje, a njihov izmet (da, puževi kakaju!) obogaćuje tlo hranjivim tvarima i potiče rast biljaka. Dakle, iako ih doživljavamo kao neprijatelje kad se namjere na naše salate i mlade rajčice, njihova uloga u kruženju hranjivih tvari itekako je vrijedna”, zaključuje ovaj profesionalni vrtlar.
Naša rubrika Vrt ima svoju Facebook grupu. Pridružite se ljubiteljima vrtlarstva, pohvalite se uspjesima, pitajte stručnjake, razmijenite savjete i inspirirajte se.
Kliknite ovdje i postanite dio naše zajednice.
