Čitateljica iz Osijeka, koja je (tada posve legalno) počela raditi sa samo 15 godina, danas je razočarana jer je nakon gotovo pola stoljeća predanog rada morala zatomiti snove koje je imala za mirovinu. Umjesto da si ispuni želju i uživa u putovanjima, njezina mirovina odlazi na osnovne životne troškove i lijekove, o čemu nam piše za rubriku Povjerljivo.
“Živim u Osijeku i imam 66 godina. Prije godinu i pol otišla sam u mirovinu nakon gotovo nevjerojatnih 48 godina i 8 mjeseci radnog staža. Pitate se kako je to moguće? E pa, počela sam raditi s 15 godina. U to vrijeme se priznavao staž od petnaeste godine ako ste legalno radili”, objašnjava.
Nije radila najniži posao s najmanjom plaćom, stoga teško opravdava iznos penzije. “Većinu radnog vijeka, odnosno punih 43 godina, provela sam u gradskoj tvrtki, sa srednjom stručnom spremom. I eto, nakon skoro pola stoljeća rada gotovo bez dana bolovanja, imam mirovinu 800 eura. Pitam vas, je li to normalno?”
Sustižu je bolesti
Zdravlje joj s godinama slabi, a životni troškovi rastu. “Boleštine stižu, u ljekarni se ostavi prilično novca ako ćeš iole brinuti o svom zdravlju”, naglasila je.
Živi sama i, kako kaže, o nekim snovima iz mladosti danas može samo sanjati. “Usudila sam se maštati kako će biti vremena za daleka putovanja jednom kad odem u mirovinu. Vremena ima, ali novaca nema ni za Jadran, a kamoli daleka putovanja. Da sam pola stoljeća radila vani, sada bih bila kraljica.”
Stoga se, kaže, ne čudi mladima koji danas traže bolji život izvan Hrvatske. “Osobno podržavam odlazak mladih u druge zemlje radi njihove budućnosti i starosti. Kod nas samo govore da treba duže raditi da bi imao dobru mirovinu. Može li se duže raditi od ovoga koliko sam ja radila?”, jasna je poruka umirovljenice iz Osijeka.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
