Kako djetetu objasniti da ga djed i baka ne žele?

Majka koja nije u kontaktu sa svojim roditeljima osjeća nesigurnost oko toga kako petogodišnjem sinu objasniti da ima baku i djeda s kojima ne održavaju odnos. Želi mu to reći jasno i primjereno njegovoj dobi, bez izazivanja zbunjenosti ili straha, pa se obratila životnoj savjetnici koja na njezino pismo odgovara javno za The Guardian.

“U lošim sam odnosima s roditeljima. Nekad smo bili bliski, ali nakon što sam rodila sina, više nisam mogla opravdavati njihovo loše i bolno ponašanje te sam donijela tešku odluku da prekinem kontakt s njima. Oduvijek su govorili da nemaju interesa za unuke i jasno su mi dali do znanja da ne žele imati odnos s mojim sinom. Uglavnom sam u miru s tom odlukom, iako je tužna, jer vjerujem da time štitim svoje dijete i smatram to činom ljubavi.”

“Ono s čim se borim je kako ću to objasniti svom sinu kad bude malo stariji. Sad ima pet godina i ne pita se zašto ih nema, ali znam da bi se to uskoro moglo promijeniti. Kako mu reći da su moji roditelji, a njegovi baka i djed, okrutni i sebični ljudi koji nemaju interesa za naše živote, a da to zvuči blaže i, najvažnije, da mu jasno dam do znanja da on za to nije ni najmanje kriv?”, dileme su ove majke.

Istina primjerena dobi

Odgovor životne savjetnice, inače i profesorice etike Eleanor Gordon-Smith, glasi: “Žao mi je što ste se našli u situaciji u kojoj ste morali donijeti takvu odluku. Kad dođe vrijeme za razgovor, vjerujem da vas najbolje mogu voditi pitanja koja će dijete samo postavljati. Nevjerojatno je koliko djeca ne propituju ono što im je jedina poznata stvarnost. Odrastaju u najrazličitijim obiteljskim okolnostima. s tri tate, dvije mame, uz braću i sestre, bez roditelja, i često nemaju isti osjećaj kao odrasli za to što je neobično ili što uopće zahtijeva objašnjenje.”

“Jedna strategija može biti da mu istinu predstavljate postupno i na način primjeren dobi. Na primjer, možete početi s time da se obitelji razliku, a da djed i baka nisu dio vaše obitelji. Kako bude rastao i postavljao dublja pitanja, možete postupno proširivati objašnjenje.” Tako neće biti jednog “velikog dana’ i ‘velikog otkrića”, navodi Gordon-Smith.

Ako činjenice predstavljamo s previše nelagode, djeca ih mogu doživjeti kao zastrašujuće ili eksplozivne. No, ako se prema tim činjenicama odnosimo mirno i bez drame, učimo ih da se istine ne treba bojati.

“Vašem sinu već sada obiteljsko okruženje pruža ljubav i emocionalnu sigurnost. U njegovu životu nije došlo do nagle promjene u odnosu s bakom i djedom pa čak i kad sazna nešto više o tome zašto ih nema, možda se neće posebno pitati o detaljima, niti će pomisliti da je on na bilo koji način kriv.”

Bez moralnih prosudbi

“Također, kada mu budete objašnjavali zašto vaši roditelji nisu dio vašeg života, ne morate ulaziti u moralne prosudbe. Ne morate reći da su baka i djed loši ljudi. Dovoljno je reći da se ne viđate jer niste u dobrim odnosima. Koncept loših ljudi u obitelji može biti težak za djecu. I oprez, ako svoje roditelje prikažete kao potpuno negativne figure, to ih može učiniti zanimljivijima nego što bi inače bili.”

“Problem s davanjem detaljnih moralnih objašnjenja, čak i kad ste potpuno u pravu, jest u tome što time situacija dobiva na dramatičnosti, a djeci time i na privlačnosti. Tada se kod djeteta može pojaviti želja za dodatnim pitanjima pa čak i sumnja u vašu priču. Ako jednostavno kažete se ne slažete i da ste odlučili ne viđati se, to često bude sasvim dovoljno. No ako kažete da su oni grozni, znatiželja se može rasplamsati”; kaže Gordon-Smith.

“Donijeli ste tešku odluku za dobro sebe i svog djeteta. Nije potrebno objašnjavati svaki detalj da bi imala smisla. Važno je da ga vodite iskreno, prilagođeno njegovoj dobi. Kad s vremenom dođu pitanja, odgovorite mu staloženo, samouvjereno i bez pretjerane drame”, zaključuje.