Mislila sam da neću biti sretna nakon razvoda, ovih 5 odluka me spasilo

Generacije žena koje su pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća ulazile u odrasli život bile su prve koje su istodobno vodile kućanstvo, odgajale djecu i radile puno radno vrijeme. Zbog toga su im vlastite potrebe često bile na posljednjem mjestu, piše za SixtyAndMe psihoterapeutkinja Lily Bradshaw.

Obroci pripremljeni s pažnjom i za sebe

Dok sam kuhala za obitelj, svaki sam obrok pripremala s ljubavlju, brinula o okusu jela i o tome kako ću ga poslužiti. Uvijek bih lijepo postavila stol; u sredinu stavila vazu s cvijećem, ispod tanjura sezonske podloške, a uz svaki tanjur vesele salvete. No djeca su odrasla i otišla, a nakon dugog braka, razvela sam se i ostala sama.

U počecima samotnog života jela sam bilo što; sendvič za večeru, nešto iz kutije, nekoliko krekera i malo sira, usput, dok bih radila nešto drugo. Na kraju sam se zapitala: zar i ja ne zaslužujem uživati u obroku? Nitko to neće učiniti umjesto mene, pa sam odlučila posluživati si obroke kao da sam gost. To je promijenilo ne samo kvalitetu mojih obroka, već i samopoštovanje.

Vježbe u vodi

Nakon što sam ozlijedila koljeno i počela teže hodati, otkrila sam čari vježbanja u vodi. Tri puta tjedno idem na aqua aerobik i jednom tjedno na aqua dance. Ne mogu vjerovati što sve mogu kad sam u vodi. Svlačionice su pune žena starijih od 50 godina. Mnoge su pretrpjele ozljede i teže se kreću ili imaju višak kilograma. Gledam ih kako polako dolaze do bazena, često sa štakama ili hodalicama, a na licima im se nazire bol.

No, jednom kad uđu u vodu sve se mijenja i postaju gipke, pokretne, vježbaju gotovo sat vremena, smiju se, pjevaju (glazba nam je odlična!) i izvrsno se zabavljaju. I sam sam sada daleko pokretljivija, manje me boli, u boljoj sam formi i izgubila sam nekoliko kilograma.

Audioknjige kao nova strast

Imala sam sreće što mi dugo nisu trebale naočale za čitanje, sve do šezdesetih. Kao spisateljica, godinama sam vrijeme provodila uz knjige, ali s naočalama je to nekako postalo drukčije. Oči bi mi se brzo umorile, boljela bi me glava. Čitanje, koje je nekoć bilo moja strast, palo je u drugi plan. Sve dok mi susjeda nije predložila da se učlanim u knjižnicu i počnem slušati audio knjige.

To mi je promijenilo život! Sada ih slušam u autu, u vrtu, u krevetu. Kad se probudim 3, 4 ili 5 ujutro, umjesto da se mučim i ne znam što bih sama sa sobom, samo nastavim slušati gdje sam stala. Imam popis desetaka knjiga koje silno želim poslušati. Kakva divota!

Last-minute solo putovanja

Mislim da sam rođena kao nomad! Još odmalena putovanja su mi pružala osjećaj avanture, ne samo zbog mjesta i prizora, već i zbog ljudi koje sam upoznavala. Imala sam sreće posjetiti mnoge zemlje i naučila sam kako maksimalno iskoristiti svoj budžet.

Kao solo putnici, last minute putovanja su mi pravo otkriće. Nije mi važno kad idem, kamo idem ni kako ću putovati i zato su mi mogućnosti neograničene pa često ulovim nevjerojatne ponude. Sedam noći krstarenja norveškim fjordovima za samo 585 eura, ili 16-dnevno putovanje avionom i brodom do Španjolske, Portugala, Madeire, Barbadosa, Svete Lucije, Antigve i Svetog Kristofora za oko 1170 eura su mi bila najdraža putovanja.

Kod krstarenja uvijek biram najmanju unutarnju kabinu koja je višestruko jeftinija od ostalih, jer mi je bitnija ruta od kvadrature sobe!

Zahvalnost kao svakodnevna praksa

Nakon nekoliko godina tijekom kojih mi se činilo da se cijeli moj život raspada, zaboravila sam biti zahvalna za ono što imam. Koliko god život bio težak, a moj je bio jako težak, osvijestila sam da uvijek postoji netko kome je još teže. Trebalo mi je vremena, ali stigla sam do toga da svakog jutra dan započinjem zahvalnošću.

Što sam to češće činila, to sam više sreće nalazila u svakodnevici. Kao da sam se probudila. Neopisivo sam zahvalna na tome. Znam da zvuči otrcano, ali slušati ptice, gledati izlazak sunca, hodati po kiši, mirisati travu, sve je to neprocjenjivo i donosi mi više sreće od ičega što bih mogla kupiti. A najbolje je što je to sve besplatno!