Radila sam 40 godina u Zagrebu, a sada kopam da bih preživjela

Umirovljenica Mara radila je dugo i teško fizički zahtjevne poslove u trgovini. S točno 40 godina staža otišla je u punu starosnu mirovinu. Ima 64 godine. To su godine u kojima bi mogla uživati, putovati i raditi što želi, ali ruke su joj vezane s 531 eurom mjesečno.

“Iako sam cijeli radni vijek provela u Zagrebu, sada živim na selu u okolici grada i bavim se poljoprivredom. Ne da bih u tome uživala, već da bih preživjela. Čelnici ove zemlje nemaju pojma kako žive ljudi koji su pošteno radili i nisu krali”, otkriva nam gospođa Mara. Vjerovala je naivno da će nakon mukotrpnih 40 godina imati barem ono što se zove mirovina od koje se može iole dostojanstveno živjeti.

Teo: 41 godinu za 570 eura

Umirovljenik Teo radio je više od 41 godinu do ispunjenja uvjeta za punu mirovinu. Danas je među više od 33 tisuće umirovljenika u Hrvatskoj koji su nastavili raditi. No za razliku od nekih, on se na tržište rada nije vratio iz želje, već iz potrebe.

“Za toliki staž danas primam mirovinu od 570 eura. I dalje radim na četiri sata samo da bih nekako preživio mjesec. Što će biti kad više ne budem sposoban za rad? To me zaista brine”, iskreno priznaje.

Ljerka: Radim i nakon 43 godine staža

I umirovljenica Ljerka, koja nam je svoju situaciju opisala u pismu, ima čak 43 godine radnog staža i mirovina joj je također 570 eura. S tim iznosom nije uspijevala pokriti osnovne troškove, pa se i ona prisilno vratila raditi.

“Pitam se dokle ću moći raditi zbog zdravlja. Živim sama i sve je na meni, izdvajanja su velika, a mirovina nedostatna. Ne znam što se događa, ali vidim da će se uskoro i oni s manje staža izjednačiti sa mnom”, piše ukazujući na nepravdu u sustavu.

Priče ovih umirovljenika otkrivaju koliko je hrvatski mirovinski sustav neusklađen s realnim životnim potrebama onih koji su desetljećima pošteno radili. Umjesto zaslužene sigurnosti, mnogi zbog niskih primanja žive u neizvjesnosti i u trećoj životnoj dobi rade ne zato što to žele, već zato što moraju.