U svojim srednjim šezdesetima, majka iz kalifornijskog Sherman Oaksa zamišljala je kako će s mužem napokon uživati u zasluženoj mirovini i miru praznog gnijezda. No, umjesto toga kuću dijeli s neplaniranom cimericom, 27-godišnjom kćeri. Kako kaže, kćerin povratak posve im je promijenio životne planove.
Od početka 2024. godine, otkako im se kći vratila, ovi roditelji svakog mjeseca na nju troše gotovo 4.800 eura kako bi joj pokrili troškove hrane, prijevoza i zdravstvene skrbi. Putovanja su stavili na čekanje, a otac, po zanimanju radiolog, prisiljen je odgoditi planirani odlazak u mirovinu. “Nismo planirali ovakve izdatke u ovoj fazi života, ali to radimo jer ne želimo da završi na ulici”, priznala je majka u razgovoru za CNBC.
Financijski pritisak
Ovaj par nije iznimka. Sve je više američkih roditelja čije su financije pod pritiskom jer im se odrasla djeca u dobi od 18 do 35 godina ponovno useljavaju. Istraživanje financijske tvrtke Thrivent iz svibnja pokazuje da gotovo 40 posto američkih roditelja smatra kako ih uzdržavanje odrasle djece sputava u ostvarivanju financijskih ciljeva. Koliko im se standard srozao, govori činjenica da je to najviši postotak otkad se provodi istraživanje.
Ovaj par razočarano priznaje da im se odnos s kćeri toliko zakomplicirao da su potražili pomoć Kim Muench, obiteljske savjetnice specijalizirane za rad s mladim odraslim osobama. “Velika većina mojih klijenata osjeti financijske posljedice zajedničkog života s djecom. Mnogi roditelji više ne putuju, odgađaju mirovinu i odustaju od vlastitih potreba, uključujući ulaganje u zdravlje jer već troše više nego što žele kako bi pomogli odrasloj djeci.”
“Kratkoročno to znači propuštena putovanja i rjeđe izlaske, no dugoročno se zna dogoditi da se troši štednja ili odgađa mirovina, što može ozbiljno ugroziti financijsku sigurnost u starijoj dobi osobito ako se pojave zdravstveni problemi”, kaže Muench.
Otac iz priloga i sam ističe kako bi njegov odlazak u mirovinu značio i gubitak zdravstvenog osiguranja za kći jer trenutno njezinu policu plaćaju 510 dolara mjesečno.
Emocionalna nezrelost
No, nije sve u novcu. Kako kaže obiteljska savjetnica, u čak u 80 posto slučajeva razlozi roditeljske popustljivosti nisu financijske, već prije svega emocionalne prirode. Neki roditelji čak nikad ne putuju jer smatraju da njihova (odrasla) djeca ne mogu samostalno ostati kod kuće.
“I roditelji i djeca trebaju emocionalnu zrelost za zajednički život pod jednim krovom. Mnogi roditelji rado pruže pomoć kad se djeca privremeno vrate kući, no često nedostaje otvorena i iskrena komunikacija o financijama. Tada roditelji lako zapadnu u dugotrajne i iscrpljujuće aranžmane, a ako djeca postupno ne preuzmu financijsku odgovornost, roditelji počinju strahovati da će ih morati zauvijek uzdržavati”, napominje savjetnica.
Rješenje vidi u postepenom uvođenju granica kroz miran i dosljedan razgovor. “Umjesto naglih promjena, roditelji bi trebali poticati djecu da preuzmu manje obveze, poput plaćanja vlastitog računa za mobitel ili davanja simboličnog iznosa za stanovanje. Potrebni su dosljedni razgovori jer se ovakve stvari rijetko riješe već pri prvom pokušaju. Za to je potrebna zrelost i kod roditelja i kod djece koju treba hrabriti na samostalan život”, zaključuje Muench.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
