Turisti donose ne samo novac, nego i ugodna poznanstva, šire vidike i unose živost u mjesta koja bi bez njih ljeti ostala uspavana. Iznajmljivači često prepričavaju susrete s pristojnim i srdačnim ljudima, no uvijek ih iznova zna iznenaditi i ljudska glupost, neotesanost ili bahatost. Gospođa Tereza (71) povjerava nam da je u više od trideset godina iznajmljivanja doživjela mnogo više lijepih nego ružnih trenutaka, no ove godine, kaže, već je od samog početka sezone luda od gostiju.
“Početkom lipnja već me nazvala susjeda i rekla da se moji gosti sunčaju goli na terasi i da se od njih ne može živjeti. Govorila je da to uznemirava njezine goste i njihovu djecu. Na kraju sam se i posvađala sa susjedom jer sam štitila svoje goste, ali i s gostima jer sam im morala očitati bukvicu. Rekli su mi da je to njihov stil i da se tako opuštaju, ali ja im nisam mogla dopustiti da se tako ponašaju i narušavaju mir u kući i susjedstvu. Strašno sam se uzrujala”, opisuje nam neugodnu situaciju.
No, to nije jedina neugodnost ovog ljeta. “Apartman mi je u prizemlju, ima manju terasu popločenu mramorom i ispred još malo vrta. Početkom srpnja došlo mi je petero mlađih gostiju koji su iznijeli madrac s bračnog kreveta van na travu i ležali s cigaretama i pićem kao da su na plaži. Umalo sam doživjela srčani udar. Ni sad ne razumijem kako im je to uopće moglo pasti na pamet. Srećom nisu radili problem kad sam ih potjerala da vrate madrac i nestanu mi iz vidokruga dok se ne smirim”, prisjetila se.
Ostaci kuhanih jela i prljavo posuđe
Ni to nije bilo sve. “Na pisanje ovog pisma zapravo su me ponukale tri gospođe u svojim kasnim pedesetima, koje su otišle u subotu. Činile su se fine, isticale su da su kolegice, obrazovane i situirane. Svaki dan druga haljina, nakit, ulickane za večernje šetnje gradom, pristojne, čak su mi na odlasku rekle da su mi nešto ostavile jer sam bila ljubazna prema njima.”
”Kad sam ušla u apartman, imala sam što vidjeti. U frižideru su mi ostavile lonce s ostacima kuhanih jela koja kroz tjedan nisu do kraja pojele. Nije ostao niti jedan čisti lonac ili tava, a ostalo suđe je bilo složeno, ali neoprano u sudoperu. Mislim da cijeli tjedan nisu oprale niti jednu žlicu. Ljudi dragi, to se tako ne radi. Za svakim mogu počistiti, ali ovo je bezobrazluk”, piše.
Klima na maksimumu, živci na minimumu
Potom se osvrnula na pisanja u novinama i portalima da je lagodno živjeti od apartmana. “Nitko ne razumije kolika je amortizacija i koliko struje plaćamo. Meni je klima radila 24 sata dnevno dok su oni mladi bili u apartmanu, unatoč natpisu da se mora gasiti kad idu na plažu. A gdje su naši živci? To je kruh sa sedam kora, ali ne priznajem da je rješenje odustajanje od iznajmljivanja. Samo treba uvesti malo edukacije i za turiste”, zaključuje gospođa Tereza.
Iznajmljujete li i vi apartmane? Pišite nam o svojim iskustvima.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
