Europa se suočava s jednom od najvećih socijalnih i ekonomskih dilema današnjice: kako financirati mirovinske sustave u društvu koje stari i gdje je životni vijek sve duži. Ranije ove godine umirovljenici su u Bruxellesu izašli na ulice prosvjedujući protiv podizanja dobi za umirovljenje i tražeći sigurnija radna mjesta.
Dok jedni smatraju da bi spuštanje dobi za odlazak u mirovinu poboljšalo kvalitetu života radnika i ubrzalo generacijsku smjenu, drugi upozoravaju da bi to ozbiljno ugrozilo održivost ionako opterećenih mirovinskih sustava. Kao kompromis, sve se češće spominje model kombiniranja rada i mirovine. To je široko raširena praksa u Švedskoj, Estoniji i Danskoj, gdje više od 30 posto novih umirovljenika nastavlja raditi barem djelomično.
Hrvatska, Španjolska, Francuska i Italija – ispod prosjeka
Za usporedbu, u Hrvatskoj je krajem srpnja radilo 37.955 umirovljenika, što je tek 3 posto njih. U Španjolskoj je, primjerice, nakon prvog primanja mirovine aktivno ostalo gotovo 185 tisuća ljudi između 50 i 74 godine. Ali i to je tek 4,9 posto umirovljenika; znatno manje od europskog prosjeka od 13 posto. U Francuskoj i Italiji udio je također ispod 5 posto.
Mnogi rade jer ne mogu živjeti od mirovine
Sindikati u Španjolskoj upozoravaju da čak 37 posto tamošnjih umirovljenika živi s mirovinom manjom od 750 eura, pa nastavak rada često nije izbor, već nužnost. Slična je situacija u Grčkoj, gdje država pokušava suzbiti rad “na crno” među umirovljenicima, no dodatna davanja za prijavljene radnike i dalje ih guraju u sivu zonu. I u hrvatskoj umirovljenici, a koji ne pripadaju visokoobrazovanim profesionalcima, tvrde da rade zato što moraju, a ne zato što žele.
U Češkoj su zaposleni umirovljenici oslobođeni mirovinskog doprinosa
Razlike među državama jasno pokazuju koliki utjecaj nacionalne politike imaju na aktivnost starijih građana i financijsku sigurnost u starosti. U Češkoj je, primjerice, vlada 2024. godine ukinula obvezu da zaposleni umirovljenici izdvajaju 6,5 posto prihoda za mirovinsko osiguranje, što im je odmah povećalo neto dohodak. Premda to proračun godišnje košta oko 139 milijuna eura, vlasti vjeruju da će se gubitak nadoknaditi većim poreznim prihodima.
Mogućnost izbora je važna
Za sindikate i udruge umirovljenika, ključno je da stariji imaju pravo na dostojanstvenu mirovinu, ali i mogućnost ostati radno aktivni ako to žele i mogu. Naglašavaju da bi sustavi prekvalifikacije i fleksibilni oblici rada morali biti dostupni i nakon 55. godine, jer se u protivnom umirovljenje doživljava više kao prisilna nego slobodna odluka.
Kako poručuje predsjednica Španjolske udruge umirovljenika UDP Inmaculada Ruiz, “odgađanje mirovine ne smije se promatrati samo kroz prizmu javne uštede, nego i kao prilika da stariji nastave doprinositi društvu i prenijeti svoje znanje mlađima”. U konačnici, europska rasprava o radu nakon mirovine otvara jedno ključno pitanje: kako uskladiti pravo na mirnu starost s pravom na aktivno sudjelovanje u društvu, bez obzira na godine?
