Hrvatska bankarica izračunala si je buduću mirovinu, iznenađena je

Hrvatska bankarica, koja ima 53 godine i 32 godine radnog staža na poslovima sa srednjom stručnom spremom, otkrila nam je da je bila šokirana kada je izračunala svoju punu mirovinu, koju će ostvariti za devet godina.

“Živim u većem gradu i radim u banci na uredskom radnom mjestu. Možda zvuči kao siguran i dobar posao, ali daleko je to od istine kada se pogleda kroz brojke. Iako sam cijeli radni vijek radila, nikada nisam imala plaću veću od hrvatskog prosjeka, što mnoge iznenađuje jer čim čuju da radim u banci misle da se kupam u novcu. E pa ne kupam, jer ti novci nisu moji”, objašnjava.

“Trebala bih raditi još devet godina do pune mirovine po kriteriju ispunjavanja uvjeta kao dugogodišnji osiguranik s 41 godinom staža. Nemam izbor, raditi ću, no već me počela mučiti penzija. Nedavno sam napravila informativni izračun mirovine koristeći podatke HZMO-a i ostala sam zatečena. Ako nastavim raditi do pune starosne mirovine, dakle ukupno 41 godinu, iz oba mirovinska stupa dobit ću mirovinu od svega 653 eura. To je izračun koji mi je ispao veći, jer mi je drugi stup u ovom slučaju povoljniji”, dodaje.

Bez podrške

Nema, dodaje, supruga koji bi pridonio kućnom budžetu, nema dodatni prihod, nema stan za iznajmljivanje. “Imam samo taj iznos. Pitam sebe i Vladu kako živjeti od toga? Kako živjeti od svog poštenog rada?” misli su koje joj se roje po glavi.

“Zar nije sramota da netko s 41 godinom staža, urednim radnim vijekom i punim uplatama u sustav, dobiva mirovinu s kojom jedva može preživjeti? U medijima se često spominju mirovine od prosječnih preko 900 eura za puni staž. Gdje su i tko su ti ljudi? Moje kolegice iz banke koje su otišle ove godine u mirovinu imaju slične iznose kao i ja, oko 600 eura. Niti jedna nema 900. Zar je to realna slika rada i odricanja u ovoj zemlji?” pita se nadalje.

Pred sobom vidi siromaštvo

Posebno je boli kad razmišlja da je formula za izračun mirovina nepovoljnija nego što je bila. “Nekad se mirovina računala prema deset najboljih godina, što je bilo daleko poštenije. Danas, nakon što si iscrpljen i iscijeđen s preko 40 godina rada, čeka te siromaštvo. A borili smo se, radili, vjerovali u bolju budućnost. Očito smo se nadali uzalud.”

“Ponekad mi je žao što još u mladosti nisam otišla iz Hrvatske, bilo gdje, raditi bilo što. I da sam čistila zahode, danas bih možda imala veću mirovinu i više nade. Mnoge žene koje su radile vani po dvadesetak godina sada imaju mirovine veće od nas koje smo ovdje radile po 40 godina”, ističe hrvatska bankarica.

Za kraj utučeno zaključuje: “Evo, to je razlog zbog kojeg svoju djecu otvoreno potičem da odu van. Ne zato što ne volim ovu zemlju, već zato što ovdje za poštenog čovjeka bez zaleđa, bez stranke, rodbinskih veza, bez štela, nema ni sigurnosti ni dostojanstva u starosti. I to nije gorčina, to je gola istina.”