Kad suosjećamo s nekim tko s nama dijeli osobnu poteškoću (bilo da se radi o gubitku bliske osobe ili problemima s buntovnim unukom), skloni smo toj osobi odgovarati pričom o sličnom iskustvu koje smo i sami prošli. Pretpostavljamo da time drugoj osobi pokazujemo da nije sama, da su i drugi to prošli i preživjeli. No, to nije najsretniji pristup u situacijama kad je netko u emocionalno teškoj situaciji.
“Iako takav pristup proizlazi iz dobrih namjera, rečenica ‘I ja sam to prošla’ zapravo prebacuje fokus s osobe koja nam se povjerava na nas. Istinska empatija ne znači dijeliti vlastitu paralelnu priču, već istinski slušati”, za CNBC objašnjava Emily Kasriel, medijska menadžerica i komunikacijska trenerica koja je karijeru posvetila pomaganju ljudima da nauče izraziti ono što im je važno.
Savjetuje i kako pokazati empatiju na autentičniji i iskreniji način, bez nepotrebnog skretanja pozornosti sa sugovornika.
Budite uistinu prisutni i pratite govor tijela
Isključite sve ometajuće faktore. Stavite telefon na tihi način rada i maknite ga iz vidnog polja. Duboko udahnite i svojim govorom tijela pokažite da ste u potpunosti usmjereni na sugovornika. Zapamtite, empatija nije samo u riječima, ona se očituje i u načinu na koji se postavljate i kako zračite. Obratite pozornost na svoje tijelo: jeste li napeti ili opušteni? Zatvoreni ili otvoreni? Jeste li topli i puni razumijevanja?
Vaš govor tijela; dah, položaj ramena i pokreti ruku mogu stvoriti sigurnu i opuštenu atmosferu koja će drugoj osobi omogućiti da se osjeća dovoljno sigurno da se otvori i pokaže ranjivost.
Ponovite značajnu riječ ili izraz
Zamislite da vaš sugovornik svoje iskustvo opisuje riječima ‘stvarno užasno’. Ako se usredotočite upravo na taj izraz i ponovite ga, dajete mu prostor da dublje promisli o svom osjećaju užasa i bolje razumije sebe. Umjesto da odmah dijelite savjet ili vlastito iskustvo, pokušajte sažeti emocionalnu bit onoga što vam je sugovornik rekao.
Na primjer, mogli biste reći upitnim tonom: “Osjećaš se užasno i ogorčeno jer ti nitko ne priznaje trud koji ulažeš oko unuka, a sin i snaha ti samo prigovaraju?” Prepoznavanjem i neizrečenih emocija pokazujete iskrenu želju da razumijete sugovornika. Time mu dajete do znanja da su njegove emocije i iskustva stvarni i vama važni. Upitnom potvrdom ga potičete da se otvori i olakša dušu.
Opušteno prihvatite tišinu
Ne moramo uvijek odmah odgovoriti da bismo nekome pružili utjehu i pokazali da ga vidimo te suosjećamo s njim. Tišina je često podcijenjena, a ipak je ponekad najnježniji način da izrazimo bliskost i razumijevanje. Tada ne pokušavamo upravljati razgovorom, već mu dopuštamo da teče prirodnim tijekom.
Čak i kratke pauze od tri do deset sekundi mogu usporiti otkucaje srca i sniziti krvni tlak, čime se otvara prostor za dublje promišljanje. U toj tišini rađa se povjerenje i otvara put prema boljem razumijevanju.
Recite: Ispričaj mi više
Najbolji sugovornici pokazuju iskreno zanimanje i dovoljno su otvoreni da priznaju kad nešto ne razumiju. Za razliku od pitanja koja razgovor usmjeravaju prema onome što zanima vas, rečenica “Ispričaj mi više” drugoj osobi ostavlja slobodu da sama odluči što joj je važno podijeliti. Na taj način, ona ne samo da otkriva ono što joj je istinski bitno, nego to često osvijesti tek u razgovoru s vama.
Ovo pitanje može otključati mnogo toga, jer vaša otvorenost potiče sugovornika da se izrazi autentičnije. Na kraju, to vodi do dubljih i smislenijih uvida i razgovora.
